1. Inhalt
  2. Navigation
  3. Weitere Inhalte
  4. Metanavigation
  5. Suche
  6. Choose from 30 Languages

Priča dana

Od alternativaca do šminkera - Balkanbeats u Berlinu

Nakon ujedinjenja Njemačke Berlin se razvio u pravi raj za alternativne subkulture. Jedna od je njih tzv. balkanska glazba, čiji poklonici nisu samo doseljenici s područja bivše Jugoslavije, nego i mnogi Nijemci.

Diskoteka

U klubovima se pušta tzv. balkanska glazba

Jugotonka

Jugotonka je ime posudila od "Jugotona"

Kavana "Burger" u nekadašnjem Istočnom Berlinu. Taj klub je već godinama okupljalište poznavatelja scene i turista. Ispod natpisa "Emigrantski Republik" u ritmu se ljulja crni šešir DJ-ice Jugotonke. Ova Hrvatica, koja je svoje umjetničko ime "posudila" od bivše jugoslavenske diskografske kuće 'Jugoton', kaže: "Sviram sve, od A do Ž, Balkan, gipsy, hrvatski pop, srpsku narodnu glazbu, rock, pop, reggae, albansku glazbu." Ova 37-godišnjakinja je jedna od brojnih DJ-a koji u berlinskim klubovima redovito puštaju staru i novu tzv. "balkansku glazbu".

Sve je počelo iz nostalgije i zezancije

Klub "Lido" se nalazi u jedinoj berlinskoj općini u kojoj su stopljeni nekadašnji istočni i zapadni dijelovi grada. Berlinčani su naučili slaviti uz balkansku glazbu prije svega zahvaljujući 40-godišnjem Robertu Šoki. On dva puta mjesečno ovdje organizira "balkanske partyje", kako kaže, prema načelu: "Ako me neka pjesma dirne, onda mi je svejedno je li to muslimanska, srpska ili hrvatska pjesma."

Robert Šoko stigao je u Berlin 3. listopada 1990. godine, na dan koji je kasnije proglašen Danom njemačkog jedinstva. I dok je Berlin bio u pravoj euforiji ujedinjenja, u njegovoj domovini u to su se doba pojavile prve naznake raspada. Šoko je iz ruševina želio spasiti barem jedno: glazbu. "Culture Recycling" - tako je nazivao svoje partyje koje je privatno ili u alternativnim klubovima organizirao s novinarom Rüdigerom Rossigom. Iz neke mješavine nostalgije i zezancije Šoko je na bivše socijalističke praznike počeo puštati glazbu iz bivše Jugoslavije. Publika se uglavnom sastojala od izbjeglica, a kasnije i od njemačkih i europskih obožavatelja Gorana Bregovića.

A onda su došli neki drugi ljudi

Robert Šoko

Robert Šoko je utemeljitelj Balkanbeatsa

Rüdiger Rossig priča da su ti partyji prije svega bili mjesto za kristaliziranje određenih scena i različitih skupina iz kojih su kasnije nastali novi glazbeni pravci: "Utvrdili smo da nismo jedini. Tu su bili i Autoput iz Hamburga i BalkanBlock Festival iz Münchena. Ali Berlin je ovdje odigrao posebnu ulogu, jer je bio svojevrsni glavni grad alternativaca. Berlin je bio jeftin i blizu istočne Europe, zato su u njega doselili mnogi ljudi koji su se uklapali u taj spektar."

Šoko je 2000. godine svoj projekt preimenovao u "Balkan Beats", prestao je raditi kao taksist i postao je traženi profesionalni DJ na međunarodnoj glazbenoj sceni. U međuvremenu se organiziranjem partyja s balkanskom glazbom bave i neki drugi ljudi. Recimo, u privatnom klubu u berlinskoj četvrti Kreuzberg u projektu "Balkantronika" sudjeluju makedonski hip-hoper Igor Serafimovski, Balkan Mashina s frankfurtske techno scene i Bosanac DJ Beatschock, odnosno Asmir Hadžibeganović, koji je prije nekoliko godina potaknuo osnivanje Balkantronike. On objašnjava: "Balkantronika je glazbeni smjer koji sam sam izmislio. Tu se miješaju tradicionalni balkanski zvukovi s novom elektronskom glazbom."

Balkanski party u ekskluzivnom ambijentu

Logo Balkantronike

"Balkantronika" od 2003. redovito održava partyje

Naša posljednja postaja u obilasku berlinskih klubova je Goya Club, gdje se održava najveći berlinski Balkan-party. 31-godišnji Vukadin za svoju publiku, uglavnom doseljeničku djecu treće generacije, tri puta mjesečno unajmljuje ovakve ekskluzivne prostore. Njegova tvrtka "Partybrejkers" radi prema potpuno drugačijem konceptu nego DJ Šoko. "Robert Šoko više svira glazbu za alternativnu scenu. Moja glazba je komercijalnija i bolje prilagođena zapadnoberlinskoj publici koja cijeni ekskluzivi ambijent", smatra Vukadin.

Čini se da "Partybrejkers" ima uspjeha sa svojim reklamnim sloganom: "Mi imamo najljepše djevojke". Svi, koji nakon kraće kontrole na ulazu budu pušteni u klub, osjećaju se lijepo: od srpske prodavačice cipela Sanje preko hrvatske menadžerice koja ne želi odati ime pa sve do bosanskog građevinarca Bamira ili mladih Nijemaca koji jednostavno vole slušati narodnu glazbu iz bivše Jugoslavije.

Autorica: Anila Shuka/A. Jung-Grimm

Odg. ur.: S. Matić

Preporuka uredništva