1. Inhalt
  2. Navigation
  3. Weitere Inhalte
  4. Metanavigation
  5. Suche
  6. Choose from 30 Languages

Panorama

Od 1516. do danas: Uredba o čistoći piva

Pivo treba sadržavati samo hmelj, slad, kvasac i vodu. Tako je zapisano u takozvanoj Uredbi o čistoći piva koja se temelji na bavarskom zakonu donesenom još 1516. Ali bilo je mnogo razloga zašto je Uredba donesena.

"Naša je osobita želja da se ubuduće u našim gradovima i tržnicama i u provincijama ni u koje pivo ne umeće i ne koristi ništa doli ječam, hmelj i voda." Tako glasi izvorna odredba koja je stekla slavu kao Bavarska zapovijed o čistoći piva i u međuvremenu postala i svjetski poznato jamstvo kvalitete piva iz čitave Njemačke. Ovaj odlomak je dio Pokrajinskih odredbi koje su izdale bavarske vojvode Wilhelm IV. i Ludwig X. 23. travnja 1516. u Ingolstadtu kako bi usuglasili upravu u nekada različitim vojvodstvima Bavarske.

U tim danima je pivo doista bilo osnovna životna namirnica. Treba imati pred očima i tadašnje, upravo očajne higijenske uvjete i gdje je bilo maltene normalno da su mnogi bunari i izvori pitke vode bili zagađeni i puni uzročnika bolesti. U proizvodnji piva se voda mora prokuhati, a povrh toga i hmelj u određenoj mjeri uništava bakterije. Kako se može zaključiti iz tadašnjih receptura, nekadašnje pivo bi za današnje pojmove bilo izuzetno "tanko", dakle s mnogo manje alkohola i u određenoj mjeri se doista onda moglo smatrati "zdravim" napitkom. Naravno da su ga onda pile i žene i čak djeca i to po čitav dan.

Redovnici u pivovari Weihenstephan

Naravno, nekad je pivo bilo drugačije pakovano. Ali pogotovo nakon ove Uredbe, tada je često pametnije bilo posegnuti za pivom nego za čašom vode - a mnogima je ta 'navika' ostala i do današnjih dana.

Droge i otrovi u pivu

Očevi ovog najstarijeg i još uvijek aktivnog propisa o nekoj namirnici na čitavom svijetu su se s jedne strane brinuli za zdravlje svojih podanika. Sve do tog propisa u omiljene sastojke piva su pripadale i otrovne biljke poput kužnjaka (poznat i kao smrdljika) ili bunike, rado se dodavao i mak ili tek čađ i čak drveno iverje.

Ali naravno da je i ekonomska strana imala važnu ulogu u ovoj odredbi: jer uveden je i porez na ječam. Istovremeno se njime zabranjivalo da se za proizvodnju piva koriste vrednije žitarice poput žita ili raži kako bi se spriječila glad.

A naravno da je od početka to bila i veoma uspješna, danas bismo rekli; marketinška strategija. Po toj zapovjedi o čistoći piva je onda i pivo bilo izuzetno cijenjeno i zajamčeno bolje od konkurencije.

500 godina kasnije zato ovu obljetnicu slave i njemački pivari i ljubitelji piva. Obljetnica je bila dovoljno važna i Njemačkoj pošti koja je izdala posebnu poštansku marku, jer je to jamstvo kvalitete i danas nešto čime se ponose pivari iz Njemačke. "Za razliku od kolega u inozemstvo, njemački pivari ne koriste umjetne arome, enzime ili konzervanse", podsjeća predsjednik Njemačke udruge pivovara Hans-Georg Eils.

Njemačka zapovijed o čistoći piva je imala brojne srednjovjekovne uzore, ali je i do danas ostala dokaz koliko je pivo pripadalo u temeljne živežne namirnice tadašnjih stanovnika Njemačke. Zapovijed je isprva vrijedila samo u Bavarskoj, ali se širila i ta pokrajina i ugled njezinog piva tako da su i pivari u susjednim područjima dragovoljno prihvaćali taj zakon.

Bradat muškarac s kriglom piva

Uredba je bila i jamstvo kvalitete tako da su je lako prihvaćali i pivari izvan granica Bavarske

Mala promjena za čitavo carstvo

Kada je riječ o čitavom Njemačkom carstvu, zapravo tek od 1907. postoji odredba o čistoći piva koja se onda temelji na toj zapovjedi iz Bavarske. Ipak, za potrebe čitavog carstva je ona nešto promijenjena i više se, osim hmelja, kvasca i vode, ne spominje ječam nego tek navodi slad - bez obzira iz koje žitarice on nastao. Tako je sve do danas u drugim njemačkim pokrajinama moguće u slad za pivo dodavati i šećer pa da se proizvod još uvijek može smatrati pivom. Jedino u tom slučaju se proizvod ne smije hvaliti kako je "čist".

Još u pedesetim godinama prošlog stoljeća je pokrajina Bavarska odbijala uvoziti i prodavati "strano" pivo - ne samo ono iz inozemstva, nego čak i iz drugih njemačkih pokrajina zbog očuvanja njezine Zapovijedi o čistoći piva. Čak i kad je Njemačka postala članicom tadašnje Europske ekonomske zajednice, ovdašnji pivari su tom odredbom pokušali spriječiti uvoz piva iz inozemstva. Tako je tek tužba inozemnih pivovara pred Europskim sudom prisilila Njemačku da otvori svoje tržište i za strana piva.

Usprkos njegovoj izuzetnoj starosti UNESCO je 2013. odbio njemački prijedlog da ta njezina Uredbu o čistoći piva bude uvrštena u svjetsku kulturnu baštinu. Obrazloženje je bilo kako se i u Njemačkoj, usprkos drevnim načelima, pivo danas proizvodi na previše industrijski način da bi ta Uredba bila proglašena baštinom.

Pogledajte video 01:14

Pivo kao u stara vremena

Usprkos tome, to ne smeta popularnosti njemačkog piva - ne samo u ovoj zemlji, nego na čitavom svijetu. 2015. je proteklo 95 milijuna hektolitara piva iz 1350 njemačkih pivovara kroz grla pivoljubaca u čitavom svijetu, prije svega u Kini i SAD-u.

Zapravo Njemačka nije najveći proizvođač piva na svijetu: i tu su Kinezi, Amerikanci i čak Brazilci veći proizvođači, ali ono što je možda jedinstveno u Njemačkoj je raznolikost njezinih piva. Mnoga područja tu imaju "svoje" pivo, u Bavarskoj je pitanje prestiža da svako selo i mjestašce ima svoju pivovaru - neka i ne samo jednu. To znači da pivoljupci ovdje mogu birati neko od preko pet i pol tisuća marki piva - i gotovo sva se hvale oznakom Uredbe o čistoći piva iz 1516.

Preporuka uredništva

Audios and videos on the topic