1. Inhalt
  2. Navigation
  3. Weitere Inhalte
  4. Metanavigation
  5. Suche
  6. Choose from 30 Languages

Gospodarstvo

Oceanografi zvukom mjere temperaturu mora

Tko vjeruje da je more tiho, taj se vara - U njemu pucketaju rakovi, škripe ribe, a cak i duboko u oceanu cuje se kiša i grmljavina.
Mora i oceani ne propuštaju svjetlost, ali provode zvuk. Dok se svjetlo nakon nekoliko stotina metara potpuno apsorbira, zvuk putuje vrlo daleko - i brzo, zbog toga se morski sisavci poput kitova i delfina kod navigacije mogu osloniti na zvuk. Koriste ga i ribari - sonarnim uredajima lokaliziraju riblja jata. Zvukom se koriste i oceanografi, koristeci ga za najrazlicitije projekte - istraživanje morskoga dna, pracenje životinja ili pak SLUŠAJU temperaturu mora.
"Buka" u moru krije puno informacija, koje uz pomoc akusticne tomografije prisluškuje Peter Worcester s instituta za istraživanja mora iz La Jolle u Kaliforniji. Tom metodom temperatura mora se može cuti: "Ideja je sasvim jednostavna. Kroz more šaljemo akusticne impulse i mjerimo koliko im treba da dodu do prijamnika. Tocnost se u razdaljinama od pet tisuca kilometara krece do šest tisucinke stupnja. Buduci da u moru brzina zvuka ovisi o prosjecnoj temperaturi vode, zvuk putuje brže, ako je voda toplija. Ako je hladnija, zvuk je sporiji. Tako, kada izmjerimo koliko je dugo signalu potrebno od odašiljaca do prijamnika, možemo izravno ocitati prosjecnu temperaturu na toj dionici. Na takav nacin želimo zabilježiti temperaturne promjene koje bi mogle biti izazvane globalnim zatopljavanjem."
U ovome trenutku zvuk se šalje s Hawaja, a signali se primaju tisucama kilometara dalje: na jugu kod San Diega, a na sjeveru pred Aleutskim otocjem koje se nalazi izmedu Amerike i Rusije. Prijamnici su postavljeni na dubini od 900 metara, a znanstvenici se koriste i sonarnom mrežom americke mornarice za lociranje podmornica. Na kraju kompjutori iz simfonije morskih šumova filtriraju slabe signale, kaže Worcester: "Uzbudljivo je vidjeti promjene koje bilježimo na vecim površdinama. Akusticni termometar koristi poseban sloj u oceanu, koji nastaje na dubini od 900 metara zbog razlike u tlaku i temperaturi. Taj sloj skuplja zvuk i prenosi ga više tisuca kilometara daleko. Akusticnom tomografijom dobijemo srednju vrijednost akvatorija, a to reducira "šumove", dakle mnoštvo zbunjujucih vrijednosti. Temperaturne promjene tako se bolje vide."
Oceanografi prepoznaju prve temperaturne trendove povezane uz dugorocne procese: "Posljednjih nekoliko godina mogli smo ustvrditi dase Sjeverni Pacifik izmedu Havaja i San Diega blago ohladio. Kada pogledamo prema sjeveru, prema postajama kod Aleuta, more se tijekom godina blago zagrijalo, da bi se 2003. odjednom u samo nekoliko mjeseci ohladilo i to snažnije nego što je bilo prethodno zagrijavanje."

To naglo hladenje sigurno nije rezultat klimatskih promjena, vjeruje Peter Worcester. Prema njegovom mišljenju razlozi leže u necem sasvim drugom: "Ako si smijem dopustiti nagadanje: držim da se morska fronta premiješta izmedu hladnijih i toplijih voda. U svakom slucaju ono što smo ranije mjerili kao zatopljenje,moglo bi biti posljedica promjene klime, ali što duže budemo provodili akusticnu tomografiju, to cemo bolje prepoznati kako se mora mijenjaju."
U dogledno ce vrijeme biti postavljene nove mjerne postaje tako da ce na kraju biti moguca "vremenska karta" mora uz pomocu koje ce se moci prognozirati ponašanje struja i frontalnih sustava.

  • Datum 03.02.2004
  • Autor Dagmar Röhrlich
  • Ispis Ispiši ovu stranicu
  • Permalink http://p.dw.com/p/9ZT2
  • Datum 03.02.2004
  • Autor Dagmar Röhrlich
  • Ispis Ispiši ovu stranicu
  • Permalink http://p.dw.com/p/9ZT2