1. Inhalt
  2. Navigation
  3. Weitere Inhalte
  4. Metanavigation
  5. Suche
  6. Choose from 30 Languages

Kultura

Obojana jaja kao umjetničko djelo – uskrsni običaji u Lužicu

Malo koje područje u Njemačkoj njeguje toliko uskrsnih običaja kao Lužice. Tu se ubrajaju umjetnički obojana jaja, crni jahači i «Odlazak po uskrsnu vodu».

Uskršnji jahači Lužičkih Srba

Uskršnji jahači Lužičkih Srba

U Gornjem Lužicu u Saskoj i u Donjem Lužicu, koji se prostire sve do susjednog Brandenburga, živi oko 60 000 Lužičkih Srba. Oni su uz Frižane i Dance - starosjedioce iz pokrajine Schleswig-Holstein, jedna od triju nacionalnih manjina u Njemačkoj. Ovaj mali slavenski narod s vlastitim jezikom i bogatom kulturom njeguje stare običaje – posebno one za Uskrs.

Bojanje jaja

Okrug Kamenz središte je katoličkih Lužičkih Srba i najpoznatije folklorno područje. Tu je domovina običaja, koji su najtipičniji za Lužičke Srbe. Posebno za Uskrs. Stari poganski običaji povezuju se s kršćanskom tradicijom toliko važnu za ovu katoličku dijasporu. Već tjednima unaprijed boje se uskršnja jaja. To su prava umjetnička djela prekrasnih boja, izvedena u različitim tehnikama s maštovitim uzorcima. Na tržnici uskrsnih jaja u Schleifeu promatramo kako radi Sylke Rossbach: «Poznajem ukupno četiri tehnike. Onu s voskom, pri kojoj se na jaje nanosi obojani vosak. Zatim tehniku opranog batika kojom se pomoću voska očuva postojeća boja. Tehnikom grebanja, na obojanom se jajetu crtaju razni motivi. A tehnikom otapanja uzorci se nanose ili odstranjuju pomoću solne kiseline.»

«Crni jahači»

Uskršnja jaja Lužičkih Srba čuvena su i tražena daleko izvan Lužica, i na uskrsnim se sajmovima prodaju za od pet do trideset eura po komadu. Dok se umjetnošću bojanja jaja uglavnom bave žene, na tromeđi Bautzen-Kamnez-Hoyerswerda muškarci tijekom preduskršnjeg tjedna čiste mesingane i srebrne dijelove svojih sedla. Uređuju se uzde, konji se timare, čak njihove grive umjetno kovrđaju ili se na tradicionalni način uređuju uz pomoć piva i uvijača od slame. Na Uskrs je sve spremno: Više od 1600 uskrsnih jahača oblači crne odore, stavlja svoje šešire na glavu, zajahuje svoje nakićene konje i jaši u deset povrki. Joachim Deutschmann u tome sudjeluje već godinama: «Postoje određeni uvjeti. Uskrsni jahači moraju imati najmanje 14 godina i poznavati jezik Lužičkih Srba. Budući da se tu radi o katoličkom običaju, traži se da svi budu katolici. To se može opisati kao pobožnost. Te će se nedjelje uskrsna poruka, o uskrsnuću Krista, prenositi iz jedne crkvene zajednice u drugu.» Sudionici nose crkvene zastave, križ i kip uskrslog Krista, mole tradicionalne molitve i pjevaju tradicionalne pjesme.

«Kantorka»

Hoyerswerda je u doba DDR-a bilo socijalističko naselje izgrađeno uz kombinat za iskapanje smeđeg uglja po imenu «Crna crpka». Problem stanovanja riješio se izgradnjom velikog industrijskog naselja s devet ogromnih stambenih kompleksa s 20 000 stanova. U Hoyerdswerdi prvenstveno žive Lužički Srbi, a i okružuju je sela Lužičih Srba. I tu se njeguju uskrsni običaji. Jedan od njih je ponovno oživljeni prastari običaj uskrsnog pjevanja. Glazbeni urednik s tamošnjeg radija Marco Greulich objašnjava: «Neudate djevojke iz sela, koje su činile jednu stabilnu zajednicu, sastajale su se u doba Uskrsa, posebno u Uskrsnoj noći, pod vodstvom svojih solisitica . tzv. «kantorki». Počinje se u ponoć i pjeva se do izlaska sunca. Ranije samo korali Lužičkih Srba, ali poslije Drugog svjetskog rata i njemački. U Shleifeu je uskrsno pjevanje ponovno oživjela skupina starijih žena.»

«Dobacivanje jaja»

Još jedan običaj je i takozvano «dobacivanje jaja». Prvi je put spomenuto 1550. godine. Tijekom oba svjetska rata nije postojalo, u doba DDR-a bilo je zabranjeno kao građansko prenemaganje, da bi prije tri godine ponovno bilo otkriveno u Bautzenu. "Nekad su piljarice, nakon što bi u središtu grada pospremile svoje štandove, za Uskrs otišle u Protschenberg. Ono što im je ostalo neprodano dobacivale su djeci: jabuke, banane, jaja, kasnije drvene igračke i lutke. Na prijelazu stoljeća sve je postalo malo raskošnije: Roditelji su djeci slatkiše dobacivali nizbrdo. Mi smo taj običaj ponovno oživjeli s malim plastičnim loptama. Odrasli kupuju lopte i puštaju ih da padnu nizbrdo. Djeca traže lopte i zatim se uspnu stepenicama. Na vrhu su postavljeni kiosci u kojima u zamjenu za lopte dobivaju poklone," pripovijeda Maria Loecken-Hierl predsjednica udruge za promet i turizam.

«Uskršnja paljba»

U nekim mjestima organizira se i takozvana Uskrsna paljba. Na noć uoči Uskrsa se uz pomoć tzv. topova od kalcij karbida, poznatijeg kao karbita. Topove ljudi sami prave, stvara se velika buka, kojom se tjeraju zli duhovi. «Odlazak po uskrsnu vodu» još je jedan običaj u Lužicu. Na uskrsno jutro mlade djevojke u najstrožoj tišini odlaze na izvore ili na rijeke i potoke, uglavnom mora biti voda tekućica, po «Čarobnu vodu». Njihova je šutnja veliki izuzetak, jer Lužički Srbi u svakoj drugoj prilici obično pjevaju.