Obnova staklenih tropa
Botanički vrt u Zagrebu star je 125 godina. Sada je na redu njegova obnova i priprema za novu sezonu.
Zimski san bilja
Botanički vrt Sveučilišta u Zagrebu zimi nije otvoren za posjetitelje; ljubitelji flore strpljivo će pričekati da ovdašnjim biljkama, a mnoge od njih su egzoti iz nekih drukčijih krajeva, iznova brže prokolaju proljetni sokovi. Osoblje vrta, međutim, ne spava za to vrijeme kao u Trnovu dvorcu, već se godišnja stanka marljivo koristi za razne važne pripremne radove.
Pomlađivanje 125-godišnjaka
Između ograde na Mihanovićevoj ulici i središnjeg cvjetnog partera smješten je zaštićeni povijesno-spomenički kompleks prvog staklenika ovog vrta. Izgrađen je 1891. i dosad nije obnavljan, a gradske su vlasti nedavno pokazale interes da podupru restauraciju. Proces je to još uvijek neizvjestan, s iščekivanjem europsko-unijskih sredstava i drugih načina financiranja, no ipak je konačno otpočeo.
Šuma u podrumu
Poput gradnje zdanja i obnova počinje od podruma koji sad valja dijelom rekonstruirati. Nekoć je dio tog prostora bio odvojen za kotlovnicu iz koje se staklenik grijao, a dio je bio spremištem ugljena. Planirano je da nakon obnove u podrumu među ostalim bude sjemenarnica, kao i prostor za one tropske šumske vrste koje traže manje svjetlosti, budući da žive u dubokoj sjeni visokog i gustog drveća.
Delikatna akcija spašavanja
Unutrašnjost stakleničkih prostorija odavno nije adekvatno iskorištena i nije otvorena za posjetitelje, s izuzetkom studenata-botaničara. Zidovi su derutni, metalni okviri prozora nagriženi korozijom, a originalni uresi davno su nestali iz vidokruga. Restauracija će stoga biti izuzetno zahtjevna, sve dok ovaj kapitalni objekt ponovno ne zablista u punoj izvornoj ljepoti.
Kuća za skladište
Središnji prostor s najvišim krovom originalno se nazivao Kuća za palme; u njemu su i danas pohranjene te egzotične biljke koje ostatak godine ipak bivaju iznesene na otvoreno, dok ovaj njihov prostor stoga izgleda više kao zimsko skladište za palme. Također, ostali dijelovi staklenika zadržat će prvobitna imena i funkcije: Mlačna kuća, Topla kuća, Zdena kuća, Tropska kuća itd.
S biljkom na ti
U razgled staklenika s tumačenjem najvažnijih aspekata projekta povela nas je pak najupućenija osoba u instituciji – voditeljica Botaničkog vrta mr. sc. Biserka Juretić. U prolazu lovimo i dragocjen moment njezine predanosti biljkama koje uzgaja i s kojima živi, dok spontano prelazi na izravan brižni odnos prema tim stvorenjima i doslovce im se obraća biranom riječju.
Pioniri zagrebačke botanike
Davni predšasnici Biserke Juretić, upravnik prof. Antun Heinz i nadvrtlar Viteslav Durchanek, utemeljili su ovaj Botanički vrt 1889. godine i podigli prve njegove zidane objekte, tako i staklenik. A sve je počelo sa slobodnom studijskom godinom prof. Heinza koji je imao upravo zadatak da obiđe postojeće botaničke vrtove u Europi i koncipira jedan sličan takav za potrebe Sveučilišta u Zagrebu.
Amazonija u Donjem gradu
A ovako je izgledao staklenik u nekadašnjoj punoj raskoši, i tako bi trebao izgledati nakon restauracije. Arhivska fotografija prikazuje Tropsku kuću s konstantnom visokom temperaturom i vlagom. Bazenima u središnjem dijelu prostorije dominiraju okrugli listovi divovskog amazonskog lopoča (Victoria amazonica) s uzdignutim rubom, koji mogu narasti i preko dva metra u promjeru.
Od sjemenke do zelenila
Posjetitelje ovog vrta često iznenađuje podatak da je gotovo svaka ovdašnja biljka uzgojena iz dobivene sjemenke, a kakve se inače službeno razmjenjuju među botaničkim institucijama u svijetu. Iznimka su rijetke vrste u obličju izrasle sadnice koju bi uprava dakako prihvatila bez uvjetovanja, no praksa jest da uzgajivači prate određenu vrstu od njezina klijanja do kraja ciklusa.
Povijest za bolje sutra
Staklenik je bio prenapučen biljnim vrstama već nedugo nakon otvaranja, na prijelazu iz 19. u 20. stoljeće. S pogledom na nj preko rasadnika iz tog doba, ostavljamo ga uz želju da mu se uskoro vrati izložbena funkcija. Ali i da Zagreb u perspektivi obnovi jedan od strateških planova koji su predviđali odvajanje primjerenijega kudikamo većeg prostora za drugi botanički vrt na dodatnoj lokaciji.
Botanički vrt Sveučilišta u Zagrebu zimi nije otvoren za posjetitelje; ljubitelji flore strpljivo će pričekati da ovdašnjim biljkama, a mnoge od njih su egzoti iz nekih drukčijih krajeva, iznova brže prokolaju proljetni sokovi. Osoblje vrta, međutim, ne spava za to vrijeme kao u Trnovu dvorcu, već se godišnja stanka marljivo koristi za razne važne pripremne radove.