Obljetnica pada Vukovara

Prisjećanja na neke tragedije imaju zadaću odavanja počasti žrtvama, ali imaju i zadatak učenja. Danas, 17.godina nakon vukovarske tragedije, pitanje je što se i koliko, s obje strane Dunava, zapamtilo i naučilo? Ne baš puno, zaključit će kroničari, prateći istupe političara i napise u novinama. Jer, mediji u Srbiji tvrde kako Zagreb režira hladni rat zbog razmišljanja o ponovnom uvođenju viza za srbijanske državljane, a kao posljedicu porozne međusobne granice za kriminalce svih vrsta. Podsjeća se na hrvatsko priznanje Kosova, tužbu protiv Srbije zbog genocida, ali i slabu propusnost za srbijanski kapital u Hrvatsku.

Lakše je uprijeti prst na drugu stranu

Hrvatska svakog 18. studenog u proteklih 17 godina obilježava pad Vukovara i bude se emocije na ratna stradanja i razaranja diljem Hrvatske. A kada se ona poklope s odbijanjem Beograda na suočenje s posljedicama Miloševićeve politike i Tadić-Jeremićeve izjave o etničkom čišćenju 250 tisuća hrvatskih Srba te nespremnosti Zagreba na ispriku, uslijede tek podsjećanja kako se Beograd mora pogledati u ogledalo. I nastavlja se upiranje prsta u drugu stranu. Građani Hrvatske za to vrijeme pale svijeće i pozivaju, kao predsjednik kluba veterana 148. brigade Tihomir Kordić, da 17 godina poslije vukovarske žrtve, na nadu i vjeru da može biti bolje. "U nadi i vjeri da dobro mora pobjediti", poručuje ratni veteran.

Vize ostaju po starom

Srbija priželjkuje hašku potvrdu teze o Tuđmanovom udruženom zločinačkom pothvatu protiv Srba, a Hrvatska se nada kako će drugi haški sud stati na kraj upornom poricanju Beograda odgovornosti za zločine Miloševićevog režima u Hrvatskoj i Bosni i Hercegovini. A kada je riječ o viznom režimu prema Srbiji, već je nekoliko puta rečeno kako on neće biti zaoštren.