1. Inhalt
  2. Navigation
  3. Weitere Inhalte
  4. Metanavigation
  5. Suche
  6. Choose from 30 Languages

Priča dana

Objavljeno šokantno istraživanje o Hitlerovim logorima

Hitlerovi koncentracijski logori širom svijeta poznati su po zlu i patnji. Posljednja istraživanja otkrivaju da je takvih logora bilo puno više nego se dosad mislilo.

Buchenwald

Zloglasni bivši konc-logor u Buchenwaldu

Hitlerovi koncentracijski logori, poput Auschwitza, Buchenwalda i Bergen-Belsena, svijet poznaje po neviđenoj okrutnosti. Oni su vjerojatno najmračniji proizvod Drugog svjetskog rata, a služili su, između ostalog, i kao oruđe Holokausta tijekom kojeg je nacistički režim pobio 6 milijuna Židova. Međutim, osim svima dobro poznatih logora, nacional-socijalistički režim raspolagao je i razgranatom mrežom manje poznatih tamnica, geta i ostalih mjesta „strave i užasa“ u kojima su ubijani i mučeni neistomišljenici i protivnici režima.

Istraživanja, koja su objavljena u novoj enciklopediji, a čiji je prvi svezak predstavljen prošlog tjedna u Washingtonu, otkrivaju da je postojalo najmanje 20.000 takvih, što većih što manjih, „tvornica smrti“ pod Hitlerovom kontrolom. Puno više nego se dosad mislilo.

Predstavljanje istraživanja zasjenilo krvoproliće

Memorijalni centar u Dachauu kod Münchena

Memorijalni centar u Dachauu kod Münchena

Stariji štovatelj Hitlerovog lika i djela, otprije poznat po antisemitskim ispadima, upao je američki Muzej holokausta u Washingtonu i otvorio vatru na okupljene. Napad se odigrao prije nekoliko dana, točnije 10.ovog mjeseca. 88-godišnji, James von Brunn, hicem je pogodio jednog od zaštitara koji je nedugo zatim podlegao teškim ozljedama. Drugi je zaštitar potom uzvratio vatru i ranio napadača.

Krvoproliće se odigralo na dan kada je Muzej holokausta javnosti namjeravao predstaviti prvi svezak spomenutog istraživanja u kojem su otkriveni i opisani manje poznati logori, kampovi i geta u kojima su nacisti zatočili i proganjali svoje protivnike prije i za vrijeme Drugog svjetskog rata.

Enciklopedija "strave i užasa"

Riječ je o djelu pod nazivom „Enciklopedija logora i geta 1933-1945“, a voditelj projekta Geoffrey Megargee za Deutsche Welle je izjavio kako niti njegov istraživački tim nije mogao pretpostaviti što će na koncu otkriti:

„Kada smo pokrenuli istraživanje mislili smo kako se radi možda o 5.000, možda o 7.000 logora, ali kako smo nastavljali s radom brojevi su rasli i rasli i za nekoliko godina došli smo do broja od 20.000 logora. Čak i sada ne bih se usudio reći da smo došli do konačnog broja. Riječ je tek o podatku koji je objavljen u enciklopediji. Međutim, postojojale su činjenice koje su otežavale naš rad. Primjerice, dok smo istraživali zatvore Gestapoa, znali smo da ne ćemo biti u mogućnosti otkriti i pobrojati sve njih jer je u svakom i najmanjem gradu postojao barem jedan takav zatvor. Uspjeli smo možda obraditi od 50 do 100 onih najvećih i najzloglasnijih.“

Mreža logora od Afrike do Rusije

Zatočenici iz Auschwitza

Auschwitz (arhivska snimka)

Margaree ističe da se mreža nacističkih logora protezala kroz cijeli Treći Reich, od Sjeverne Afrike do Norveške, od Francuske do zapada Rusije i Ukrajin:.

„Mnogi se pitaju: Kako su nacisti tolika sredstva uspjeli utrošiti na mrežu koncentracijskih logora, dok su istovremeno voditi rat? Rekao bih, za njih je to bilo jedno te isto. Ono što se događalo u logorima bio je dio njihova ratnog plana. Ondje su proizvodili streljivo, prisilno iskorištavali radnu snagu u koncentracijskim logorima ili u logorima za ratne zarobljenike ili su se bavili istrebljivanjem Židova.“

Bordeli, kampovi za germanizaciju i centri za eutanaziju

Na 1.700 stranica prvog sveska uglavnom se govori o već dobro poznatim koncentracijskim logorima poput Ausschwitza, Birkenaua, Buchenwalda ili Bergen-Belsena – najozloglašenijim Hitlerovim „tvornicama smrti“. Međutim, u svescima koji će tek biti objavljeni progovorit će se i o manje poznatim nacističkim logorima uključujući logore za ratne zarobljenike, radne logore, geta i ostale vrste tamnica koja su uglavnom dosadašnja povijesna istraživanja zaobilazila.

Djelo govori i o 500 ili više bordela Wermachta u kojima su njemački vojnici iskorištavali zatočene žene. Zatim, o kampovima za takozvanu „germanizaciju“ u kojima su provjeravane rasne osobine poljske djece. Ona djeca koja bi udovoljila rasnim kriterijima potom bi završila u njemačkim obiteljima. Ne treba zaboraviti niti takozvane „centre za eutanaziju“ gdje su ubijane osobe s poteškoćama u razvoju.

Istraživanje se nastavlja

Voditelj projekta Geoffrey Megargee kaže kako je poticaj u istraživanju predstavljala i pojava sve učestalijeg negiranje holokausta širom svijeta. Njegov je tim stoga smatrao osobito važnim prikupiti i objaviti dokaze i svjedočanstva o Hitlerovim dobro poznatim, ali i onim manje znanim logorima. „Informacije o spomenutim logorima dosad su bile dostupne samo dobrim poznavateljima stranih jezika koji bi išli širom Europe, istraživali arhivsku građu te potom nešto od toga i objavili. Primjerice, u Engleskoj nije postojalo niti jedno mjesto gdje bi se mogle pronaći takve informacije i upravo zbog toga odlučili smo objaviti ovu enciklopediju.“

Istraživanja se nastavljaju, ali sedmi i posljednji svezak neće ugledati svjetlo dana prije 2018. godine. Margaree kaže da su preživjeli svjedoci i žrtve iz tog krvavog vremena sada 80-godišnjaci. Stoga je istraživanja poput ovog neophodno kako bi se sačuvala sjećanja na užase koje je počinio Hitlerov nacistički režim.


Autori: Mark Hallam / G. Prokopec

Odg. ur.: A. J.-Grimm

Preporuka uredništva

Audios and videos on the topic