Obama Irak
28. veljače 2009
Ovo nije njegov rat, ali on je taj koji ga mora završiti. Da će pri tome obećano povlačenje uslijediti tri mjeseca kasnije, ne treba shvatiti kao kršenje predizbornog obećanja. S obzirom na rat koji traje već sedmu godinu ta je razlika od tri mjeseca neznatna. Ona omogućava Amerikancima osiguravanje parlamentarnih izbora u Iraku i prijelaznog razdoblja do kraja ove godine te organiziranje postupnog povlačenja nakon toga. Na kraju krajeva, povratak kući 140.000 vojnika pravi je logistički izazov.
No, zanimljivo je da će i nakon tog datuma u Iraku ostati 35.000 do 50.000 američkih vojnika i to do kraja 2011. godine ili čak i duže. Postojeći sporazum između SAD-a i Iraka predviđa potpuno američko povlačenje do kraja 2011., no Iračani su već signalizirali da su spremni i za raniji odlazak Amerikanaca iz njihove zemlje. Bilo bi lijepo kada bi to bilo moguće. Predsjednik Obama i njegovi vojni zapovjednici sigurno ne žele zadržati svoju vojsku u Iraku duže nego što je to potrebno. No, unatoč optimizmu: nitko trenutačno ne može jamčiti da će se stanje u Iraku kontinuirano poboljšavati. Zato je mudro ovdje zadržati pravo na fleksibilnost.
Odgovorno i obzirno okončanje rata
U svom govoru u vojnoj bazi Camp Lejeune u Sjevernoj Karolini predsjednik je također jasno rekao da Irak još nije sigurna zemlja i da se pred njim nalaze teška vremena. Amerikanci se trenutačno brinu o sigurnosti u Bagdadu i još četiri pokrajine. Zahtjevi za što bržim potpunim povlačenjem sada su isto tako nerealni kao i prije pola godine. Tko ih ističe, mora računati s time da u Iraku mogu opet izbiti teror i kaos. No, to ne može biti ni u čijem interesu. Osim toga, onda bi i smrt više od 40.000 američkih vojnika bila potpuno uzaludna.
Inače, Obamina odluka ne dolazi iznenada. On je već tijekom predizborne kampanje govorio o "odgovornom" povlačenju. Čak je kao ministra obrane zadržao republikanca Roberta Gatesa, jednog od tvoraca strategije pojačanja postrojba koja je poboljšala sigurnosnu situaciju u Iraku. I na kraju krajeva, ne treba se ograničiti samo na podatke i brojke. Temeljni ton govora novog američkog vrhovnog vojnog zapovjednika pokazuje da Barack Obama provodi političke promjene koje su željeli njegovi birači. A u to se ubraja i okončanje neopravdanog rata, koji je naslijedio od svog prethodnika, na što je moguće obzirniji način. Sve drugo bi bilo neodgovorno.
Komentar: Christina Bergmann/Andrea Jung-Grimm