1. Inhalt
  2. Navigation
  3. Weitere Inhalte
  4. Metanavigation
  5. Suche
  6. Choose from 30 Languages

Politika

Obama se mora boriti za svoju ostavštinu

Pobjeda republikanaca na izborima za američki Kongres još će zaoštriti već postojeću politiku blokade. Predsjednik Obama mora u dvije preostale godine svoga mandata učvrstiti ono što je postigao, smatra Michael Knigge.

Ono što republikancima nije uspjelo na međuizborima 2010. i 2012. uspjelo im je u trećem pokušaju. Osvojiti većinu u oba doma američkoga Kongresa. Prilika je bila povoljna: u Bijeloj kući je demokrat čija popularnost je u međuvremenu pala na razinu Georgea W. Busha. Republikancima je išlo na ruku i to što se većinom biralo u saveznim državama koje su više sklone republikancima. I tradicionalna sklonost birača da na međuizborima kazne predsjednikovu stranku. Sve to je stvorilo solidnu osnovu za veliku pobjedu takozvane Grand Old Party (GOP).

Optimisti će možda još uvijek vjerovati da će novonastala situacija dovesti do toga da republikanci konačno promijene svoj kurs i počnu surađivati s "lame duck"-predsjednikom, umjesto da pokušavaju blokirati svaku inicijativu Bijele kuće.

Optimisti ukazuju na to da su razdoblja podjele vlasti između predsjednika i Kongresa povijesno gledano bila najplodnija kad se gleda broj prihvaćenih zakona. Osim toga republikanci već zbog vlastitog interesa moraju pokazati biračima da GOP nije samo stranka blokade, nego da može voditi i konstruktivnu politiku.

Nema razloga za optimizam

Ali, ovi argumenti polaze od toga da će izabrani republikanski zastupnici razmišljati i djelovati u interesu cijele svoje stranke i cijele zemlje. No, prošlost je nažalost pokazala da to nije slučaj. Primjerice prilikom blokade javne uprave u 2013. godini ili kod trajne blokade reforme politike useljavanja.

Michael Knigge

Michael Knigge

Oboje to su klasični primjeri republikanske opstrukcijske politike. Umjesto da se brinu oko osjetnih poboljšanja za život građana, Tea-Party-krilo republikanskih članova Kongresa pretvara se u frontalnu oporbu, koja se ne ravna prema interesima cijele stranke nego prema glasnim zahtjevima nekih regionalnih tvrdolinijaša. Da to potkopava mogućnosti da ovu stranku bira glavnina birača kao i da ju podrže takozvani latino-birači na predsjedničkim izborima 2016., to ne brine aktiviste Tea Partyja u južnim saveznim državama i drugdje.

S obzirom na to iluzorno je očekivati da će Kongres, u kojem će ubuduće biti zastupljeno više a ne manje tvrdolinijaša, sad odjednom zaokrenuti na kurs kompromisa s predsjednikom koji je kod brojnih republikanaca krajnje nepopularan. Umjesto toga Obama se ubuduće mora dobro pripremiti za ophođenje s parlamentom.

Od ponovnog izbora za predsjednika Obama je uvidio da su kompromisi s republikancima praktično nemogući. Posljedica toga je da on od tada sve više pokušava vladati izdavanjem predsjedničkih dekreta, za koje nije potrebna suglasnost Kongresa. Trend vladanja preko dekreta zacijelo će se pojačati, a Obama će zacijelo smatrati nužnim koristiti se i pravom veta kako bi zaustavio republikanske namjere. Rezultati bi mogao biti - da ne povjerujete - još jače polariziranje političke klime u SAD-u nego što je to već slučaj.

Osigurati Obaminu ostavštinu

Imajući to na umu Obama će morati osigurati budućnost za dva najvažnija projekta svoga predsjedničkoga mandata, umjesto da se troši na novim inicijativama.

Na unutarnjopolitičkom polju Obama mora osigurati svoju doista povijesnu reformu zdravstvenog sustava i zaštititi ju od intervencija republikanaca. Oni su već od prihvaćanja reforme najavili da će ju poništiti, iako je dokazano da se kroz nju osjetno smanjio broj Amerikanaca bez zdravstvenog osiguranja.

Na međunarodnoj razini Obama mora pokušati što prije zaključiti možda također povijesni sporazum o atomskoj energiji s Iranom. Ali, to će zacijelo biti teško. Obama, istina, može dekretom na neko vrijeme ukinuti sankcije, ali za ratificirani sporazum potrebna mu je suglasnost Kongresa. Ali, ako Obama uspije potpisati privremeni sporazum s Teheranom i da on stupi na snagu, republikancima će biti teško poništiti čitav sporazum.

Time bi u posljednje dvije godine Obaminoga mandata moglo biti odlučeno o sudbini dvaju njegovih najvećih uspjeha - i time političkoj ostavštini Obaminoga predsjednikovanja. 2008. je senator Obama pobijedio na predsjedničkim izborima, a demokrati na izborima za Kongres. Šest godina kasnije predsjednik Obama je prisiljen braniti svoju ostavštinu protiv republikanskoga Kongresa.

Preporuka uredništva