1. Inhalt
  2. Navigation
  3. Weitere Inhalte
  4. Metanavigation
  5. Suche
  6. Choose from 30 Languages

Priča dana

Oživljavanje pračovjeka na računalu

Okamenjeni ostaci kostiju, pojedinačni zubi, dijelovi lubanje, ostaci primitivnih alata – to je sve što nam je ostalo od pračovjeka. Pa ipak znanstvenici nastoje već godinama dobiti što potpuniju sliku našeg izumrlog pretka. U tomu znatno pomaže moderna kompjutorska tehnika.

Rekonstruirana glava pračovjeka.

Rekonstruirana glava pračovjeka.

U sklopu jednog projekta koji financira Europska unija znanstvenici trenutno razvijaju kompjutorski program uz pomoć kojeg će moći virtualno sastaviti skenirane fosilne ostatke, a dijelove koji nedostaju rekonstruirati. Tako će se na kompjutorskom zaslonu pojaviti virtualni pračovjek.

Phillip Gunz radi na Institutu Maxa Plancka za evolucijsku antropologiju u Leipzigu. Sjedi za kompjutorom u laboratoriju za trodimenzionalnu tehniku, na očima ima specijalne naočale za stvaranje trodimenzionalne slike, u ruci drži kompjutorskog miša koji izgleda kao čarobni štapić s dvije antene.

«U ovom 3-D-laboratoriju rekonstruiramo primjerice fosile iz pojedinih dijelova, recimo lubanju iz 50 dijelova, pokušavamo tih 50 dijelova složiti tako da budu ispravno orijentirani jedni prema drugima.»

Već odavno znanstvenici koriste računala u istraživanju fosila. Uz pomoć digitalne tehnologije mogu virtualno prodrijeti u unutrašnjost fosilnih ostataka, a da ih ne oštete. A i sitni komadići mogu biti ponovo sastavljeni bez napornog lijepljenja – naravno samo virtualno.

Da bi te mogućnosti bile još bolje iskorištene proteklih je godina razvijen poseban software uz pomoć kojeg se rekonstruiraju dijelovi koji nedostaju. Na temelju podataka pronađenih ostataka program izračunava kako bi morali izgledati dijelovi koji nedostaju. Što više podataka stoji na raspolaganju, to precizniji je konačni rezultat. Za to je potrebno imati pristup što većem broju fosila, a to nije jednostavno, kaže Flora Gröning iz Muzeja Neanderthal u Mettmannu:

«Ponekad ulogu igraju osobna razilaženja među znanstvenicima, ponekad je fosil jako ugrožen, jer je vrlo krhak. A često određenu ulogu igra činjenica da pronalazači fosila ne prepuštaju svoje nalaze drugima, jer se boje da će drugi znanstvenici na predmetu otkriti nešto što oni još nisu uočili i da će to objaviti prije njih.»

Taj problem se ne može brzo i jednostavno riješiti. Ali, postoji nada da će biti moguće znanstvenike i kuratore muzeja s vremenom uvjeriti u korisnost ovoga projekta. Gerhard Weber s Bečkog odjela za antropologiju vrlo je optimističan:

«U međuvremenu je puno ljudi uvidjelo da je za sve bolje ako na raspolaganju stoji više materijala. Postoje arhivi ne samo za digitalne fosile, nego i za mnoga druga područja. Mislim da će prednost tih arhiva daleko nadmašiti bilo kakve strahove.»

Inicijatori projekta žele na kraju imati što potpuniju datoteku. Time bi trebao biti stvoren pregled postojećih fosilnih nalaza. Kamen temeljac za to već je postavljen u Muzeju Neanderthal u Mettmannu kod Düsseldorfa. Tamo je posljednjih godina digitalizirano više od 600 nalaza i pohranjeno u kompjutorski arhiv. A ni lajpciški znanstvenici ne bježe od truda. Oni su sa svojim više tona teškim scannerom nedavno bili u Južnoafričkoj Republici gdje su snimili brojne fosilne nalaze. Tako znanstvenici dobivaju na uvid sve više fosila, na koje nitko ne bi smio polagati osobno pravo, kaže Weber:

«Zapravo je svaki fosil baština čovječanstva. S druge strane, postoje naravno interesi ljudi koji su ih pronašli, koje treba zaštititi. Oni su u to uložili puno novca i vremena, ali mislim da nakon određenog vremena fosili moraju svima stajati na raspolaganju, među ostalim kako bi se rezultati istraživanja mogli provjeriti.»

U budućnosti će znanstvenici, dakle, sve više raditi s virtualnim objektima. Ali, tko ima potrebu da fosil uzme u ruke, to može ostvariti u Leipzigu. Tamo postoji printer koji ne radi na tintu nego na gips i na kojem se fosilne nalaze može trodimenzionalno otisnuti u gipsu.