1. Inhalt
  2. Navigation
  3. Weitere Inhalte
  4. Metanavigation
  5. Suche
  6. Choose from 30 Languages

Panorama

Ožiljci od katastrofe - na tijelu i duši

10. srpnja 1976. u talijanskom Sevesu se nad jednom kemijskom tvornicom pojavio veliki oblak otrovnog dioksina. Kakvo je stanje tamo danas, 35 godina nakon katastrofe?

Seveso danas

Seveso danas

Tvornica ICMESA (arhivski snimak)

Tvornica ICMESA (arhivski snimak)

Oblak koji se tog 10. srpnja pojavio nad tvornicoma ICMESA sadržavao je TCDD. Iza te kratice krije se 2,3,7,8-tetraklorodibenzo-p-dioksin, poznat u kraćoj varijanti jednostavno kao dioksin. TCDD je 10.000 puta otrovniji od cijankalija. On oštećuje genetski materijal i može izazvati rak. 25 do 60 mikrograma te tvari dovoljno je da se ubije štakor. Iz reakcijskog lonca 101 tvornice u Sevesu koja je proizvodila tvari potrebne za proizvodnju dezinfekcijskih sredstava i parfema, isteklo je 1-2 kilograma dioksina.

Životinje su umirale, ljudi obolijevali

Opasno po život - za životinje je kontaminirano područje bilo pogubno

"Opasno po život" - za životinje je kontaminirano područje bilo pogubno

Prvo su počele umirati kokoši, potom mačke i kunići, a nakon toga i ovce. One su se u rekordnom roku pretvarale u kost i kožu da bi na kraju skončale u mukama. Među stanovnicima Sevesa počeo se širiti strah. "Oblak se pojavio u subotu, a tjedan dana kasnije sam dobila plikove po licu koji su užasno svrbili i počeli se gnojiti", priča Stefania Senno. U srpnju 1976. imala je dvije godine i njezina slika je obišla svijet. Na njoj se vidi mala djevojčica unakaženog lica, sa suzama u očima. Osip je za liječnike zagonetka. Oni joj prepisuju razne kreme, obloge, ali ne znaju što točno dioksin čini njezinom malom tijelu. S njim je u dodir došlo 30.000 ljudi u pogođenom kraju. Svi moraju na vađenje krvi u bolnicu u Desiu. "Kada su kunići počekli umirati, mislili smo da će i ljudi uskoro početi umirati", prisjeća se Paoli Mocarelli. Taj toksikolog je bio glavni odgovorni za krvne pretrage koje su tada rađene. "Po danu smo vadili krv, po noći smo je ispitivali. Iz stručne literature smo znali da dioksin oštećuje jetru, ali mi nismo mogli ustanoviti nikakva oštećenja jetre i bili smo iznenađeni", priča on. Dioksin se nije pokazao tako štetnim za ljude kao što se strahovalo, no nije se ni moglo nastaviti kao da se ništa nije dogodilo, smatra Mocarelli: "Dioksin je kancerogen i stvarno se u Sevesu povećao broj tumora. Ali samo nekoliko slučajeva više u prosjeku, ne stotine njih".

"Oprosti se od svojih prijatelja, nećeš ih više vidjeti"

Tvornica je demontirana, okolne kuće iseljene i sravnate sa zemljom

Tvornica je demontirana, okolne kuće iseljene i sravnate sa zemljom

Seveso je danas mjesto kao i mnoga druga. Nekada izolirano područje danas je izletište s livadama, stablima i klupama. Na jednoj ploči se objašnjava što se točno tu dogodilo 10. srpnja 1976. No, o tome nitko ne želi govoriti. 41-godišnji Max Fratter je iznimka. On redovito vodi učenike kroz park. Svaki put kada vidi igralište na kojemu je nekada stajala tvornica, kaže, sav se naježi. Ispod trave su zakopane dvije ogromne betonske kade s kontaminiranom zemljom, demontiranim tvorničkim dijelovima i građevinski materijal srušenih kuća iz zagađene zone. Max Fratter ne posjeduje niti jednu fotografiju iz svog djetinjstva. Njegovi roditelji su sve morali ostaviti kada su, zajedno s još 800 obitelji iz tog kraja, morali biti evakuirani jer su živjeli u okolici tvornice.

"Sjećam se svog zadnjeg dana u vrtiću. Mama mi je rekla: oprosti se od svojih prijatelja, nećeš ih više vidjeti", priča Stefanica Senno. Njezini roditelji su odselili iz Sevesa nakon kemijske nesreće i pokušali je zaboraviti. No, Stefania ne može izbrisati 10. srpnja 1976. iz svog sjećanja i pokazuje svoje lice.Od užasnog osipa ostali su ožiljci, mali i okrugli poput glavice pribadače.

Autorice: Kirstin Hausen/ D. Dragojević

Odg. ur.: N. Kreizer

Preporuka uredništva