1. Inhalt
  2. Navigation
  3. Weitere Inhalte
  4. Metanavigation
  5. Suche
  6. Choose from 30 Languages

Priča dana

Očajnička potraga za bračnom srećom u inozemstvu

Mnogim pakistanskim i indijskim ženana to se čini ostvarenjem snova: život u inozemstvu, bijeg od siromaštva, izostanak neimaštine i briga. Za to treba pronaći odgovarajućeg supruga. Što često završava katastrofom.

ARCHIV - Eine Braut nimmt am 11.11.2005 in Calcutta (Indien) an einer Massenhochzeit mit insgesamt 40 Paaren teil. In keinem Land der Welt kaufen die Menschen so viel Goldschmuck wie in Indien, und jedes Jahr beflügelt eine alte Tradition die Spekulation an den Goldmärkten. In den Monaten September bis November wird auf dem Subkontinent geheiratet. Dann ist die Zeit der üppigen Goldgeschenke an die Brautleute. Foto: EPA/PIYAL ADHIKARY (zu dpa «Indisches Brautgold reizt Anlegerfantasie» vom 07.09.2012) +++(c) dpa - Bildfunk+++ Schlagworte Rohstoffe, Gold, Gold, Braut, Goldpreis, Goldmarkt

Indien Braut Frau Hochzeit

Velika Britanija, Australija ili SAD: tko tamo živi, taj je uspio u životu. Imati supruga indijskog ili pakistanskog porijekla a koji živi na Zapadu, mnogim pakistanskim ili indijskim ženama znači "dobar ulov". Preko takvog muža raste im ugled u društvu a time i status. Zapravo - život kao u bajci. O tomu sanja tisuće žena iz južne Azije. One žele iza sebe ostaviti uobičajenu svakodnevicu, žude za sasvim novim početkom, u nekoj drugoj zemlji, s novim identitetom. Međutim, često se ovaj san raspline kao mjehur od sapunice. A žene za to plaćaju visoku cijenu. Jer njihova čežnja, kombinirana s njihovim niskim obrazovanjem i neiskustvom, često bude beskrupulozno iskorištena. 24-godišnja Sabah upravo je to proživjela.


Od sna do noćne more

Pogled na zgradu britanskog parlamenta u Londonu

Sabahin san o Londonu se nije ostvario

Sabah je bila puna nade, kad je preko jedne posredničke agencije u pakistanskom gradu Lahoreu stupila u kontakt sa svojim mužem i njegovom obitelji. Oni su već dugo vremena živjeli u Velikoj Britaniji. "Činili su se jako dragima. Moj muž i ja ubrzo smo se zaručili. Šest mjeseci kasnije on i njegova obitelj došli su u Pakstan i mi smo se vjenčali. Već sam istog mjeseca  zatrudnjela", priča Sabah za Deutche Welle. Budući da formalnosti oko dobivanja vize dugo traju, prošlo je sedam mjeseci dok Sabah, sad već u visokoj trudnoći, nije mogla doputovati mužu u London.

No samo nekoliko dana po njenom dolasku, za Sabah su počele teškoće a njen muž postao je neugodan, priča Sabah. Ubrzo se Sabah počela osjećati poput zatvorenice. Njeni su je svekar i svekrva počeli maltretirati i stalno su iznova tražili sve veći miraz. Svaki njen telefonski razgovor, uključujući i one s njenim roditeljima, bio je prisluškivan. Iskorištavali su je i tretirali poput čistačice. Morala je preuzeti sve poslove u kućanstvu, iako je je bila u visokom stadiju trudnoće. "Moj muž nije sa mnom išao čak ni na preglede u bolnicu. Nije ga bilo ni kad je dijete došlo na svijet."

Ubrzo nakon rođenja njenog sina, svekar i svekrva su Sabah uvjerili da odleti u Pakistan kako bi dijete pokazala rodbini. Kad je stigla tamo, muž je inzistirao da on s djetetom ode na jedan dan u posjet obitelji u Karachiju. Istog je dana njen sin otet i odvezen natrag u London.

Nije jedina

Stotine žena poput Sabah postale su žrtvama iste prevarantske scheme. Sama Sabah nije nikad odustala, vodila je tešku pravnu borbu da bi dobila natrag svog sina. Na kraju je pobijedila. U međuvremenu je razvedena i živi zajedno sa sinom u jednosobnom stanu u Londonu. Za novac za udržavanje djeteta kojeg bi trebala dobivati od svog muža još se uvijek pokušava izboriti.

ispružene ženske ruke obojene kanom i ukrađene šarenim narukvicama

Povjerenje žena često biva iskorišteno

Procjenjuje se da samo u središnoj indijskoj saveznoj državi Punjabu ima 50.000 žena koje su se našle u istoj situaciji. "Naša istraživanja su pokazala da jako puno britanskih i kanadskih muškaraca napušta svoje indijske žene, prije svega u Punjabu", kaže direktor britanske ženske organizacije Rani Bilkhu. "Te su žene u inozemstvo otputovale s vizom koju su dobile kao supruge svojih muževa. Čim muškarac odluči da više ne želi biti oženjen, ta se viza  povlači".

U svojim domovinama žene nakon toga bivaju isključene iz društva. "Žene su tada stigamtizirane jer predstavljaju sramotu za čast obitelji. Ali one čvrsto vjeruju da će se njihovi muževi kad tad vratiti", objašnjava Rani Bilkhu.

Teško je pružati pomoć

Britansko veleposlanstvo u Islamabadu i britanski konzulat u Mirpuru u Kašmiru su mjesta na koja se mogu javiti žene koje se žele vratiti u Veliku Britaniju. Veleposlanstvo im pomaže informacijama o smještaju, putnim ispravama kao i u kontaktu s humanitarnim organizacijama.

Svečano ukrašeno lice jedne indijske mladenke

Sabahina priča na žalost nije jedini slučaj

No i kad postoji teoretska mogućnost za pomoć, brojne ju žene ne mogu koristiti jer primjerice žive na mjestima tisućama kilometara udaljenim od veleposlanstva, u zabitim mjestima, a uz to su  i vrlo siromašne.

Ode kao neženja vrati se kao oženjen muškarac

To je zatvoreni krug iz kojeg žene teško mogu izaći, objašnjavju stručnjaci. "Supruge koje dođu iz inozemstva u pravilu su potpuno ovisne o svojim muževima i njihovim obiteljima, čak i kad se radi o dozvoli boravka", kaže britanska odvjetnica Anne-Marie Hutchinson. Žene više nemaju nikakvu kontrolu nad vlastitim životom. "One trpe zlostavaljanje iz straha da će biti deportirane."

S druge strane, mlade azijske muškarce koji žive u inozemstvu često njihove obitelji primoravaju da se tijekom praznika u svojoj domovini ožene nekom svojom zemljakinjom. Ti su mladići najčešće odrasli u zapadnjačkom okruženju i uopće ih ne zanima ženidba s nekom tradicionalnom ženonm. To čine samo da bi ispunili želju svojih roditelja. Mnogi od njih na koncu po završetku godišnjeg odmora, uopće ne povedu sa sobom na Zapad svoje žene.

Pečat u putovnici, simbol za vizu

Viza i dozvola boravka ovise o muževoj obitelji

Nada kroz zakone?

Nije rijetko da muškarci u Velikoj Britaniji pokušavaju dobiti beneficije od socijalnog osiguranja na račun svojih žena, iako su te žene odavno napustili. A to nije sve: "Neki muškarci čak imaju po nekoliko žena", tvrdi političarka Shreela Flather. "Žene su međutim registrirane u različitm domaćinstvima, tako da suprug ubire novac za svaku posebno."

U Indiji su donesena dva zakona koja se bave izričito poligamijom i odbačenim ženama. "Po prvi put tako u Indiji postoji zakon koji bi trebao zaustaviti prividne brakove", objašnjava Bikram Majithia. Suština zakona je da su i oni indijski građani koji žive u inozemstvu u budućnosti obvezni registrirati svoje brakove u Indiji, te tamo na uvid dati sve pojedinosti o svom životu u inozemstvu, kao i svoje adrese.

Preporuka uredništva