Očekivali mirovinu za rad «na crno»

Snaći se u džungli pretplatničkih tarifa, odgonetnuti zavodljive reklamne poruke, prepoznati skrivene troškove kredita, zdravo se hraniti, izaći na kraj s mjesečnim primanjima – to su samo neke od vještina koje potrošači moraju svladati kako bi se suvereno ponašali na tržištu. Isto vrijedi i za doseljenike koji se u Njemačkoj – najčešće prvi put u životu – susreću s neizmjernom ponudom robe i usluga u koju tek treba steći pravi uvid.

Kasna potraga za informacijama

Tko znalački i samouvjereno odlazi u kupovinu, tome i društvena integracija lakše polazi za rukom. No, stranci su i tu obično prepušteni sami sebi. Migrantima gotovo u pravilu nedostaje znanja, potpore, informacija i potrošačkih savjeta u razumljivom obliku – ponekad s dalekosežnim posljedicama.

Tatiana Lima Curvello je svašta već doživjela u svom radu sa strancima u Berlinu: «Čovjek dođe kako bi se informirao o pravu na penziju i ne može se načuditi kada mu velite da za godine što ih je proveo radeći ‹na crno› ne može dobiti mirovinu.» Autorica studije o zaštiti potrošača u doseljeničkom društvu gorko konstatira: «Migranti savjet potraže kada je već kasno.»

Oslonac na vezama i poznanstvima

Premda su udruge za zaštitu potrošača u Njemačkoj pokrenule cijeli niz projekata namijenjenih doseljenicima, nisu naišle na pretjerano zanimanje. Jedan od razloga, napominje povjerenik za integraciju stranaca berlinskog Senata Günter Piening, su socijalne i kulturne razlike: «Osobe s migracijskom pozadinom snažnije koriste osobne veze i poznanstva. Ona su za njih još uvijek visoka instanca društvene orijentacije i odlučivanja.»

Potvrđuje to i šef renomiranog Instituta za međukulturnu razmjenu iz Düsseldorfa, pripadnik turske zajednice u Sjevernom Porajnju i Vestfaliji Bülent Arslan: «Ljudi se za informacije obraćaju osobama od vlastitog povjerenja. No, to se znalo i zloupotrebljavati.» Tako su čitave turske obitelji u Njemačkoj prije više godina ostale bez ušteđevine, nakon što su nasjele zovu neozbiljnih investicijskih fondova u domovini. Toga su najvjerojatnije mogle biti pošteđene, da su se za provjeru obratile nekoj od udruga za zaštitu potrošača.

Zaziranje od institucija državne uprave

Nažalost, kaže povjerenik Piening, «u dijelu doseljeničkih zajednica vlada golemo nepovjerenje i strah od institucija njemačke države». Iz toga proizlazi jedan od najčešćih zahtjeva u svrhu bolje zaštite stranih konzumenata. «Važno je ljudima dati do znanja da se udruge potrošača ne mogu uspoređivati, na primjer, s uredom za prijavljivanje stranaca», ističe Arslan.

Ne manje zlo od potpune neobaviještenosti su poluinformacije, djelomično ili površno poznavanje prava potrošača. Viktor Hahn iz Ureda za integraciju stranaca grada Essena u Rurskoj oblasti navodi primjer iz zajednice doseljenika s prostora nekadašnjeg Sovjetskog Saveza: «Dođe poznanik i proda im policu osiguranja. Oni potpišu, jer ga ne žele odbiti i jer znaju da će, čim ode, pismeno otkazati sklopljeni ugovor. Ono što ne znaju jest da njemačko pravo strogo razlikuje između otkaza i opoziva. Opoziv odmah stupa na snagu, a rok otkaza može biti dvije ili pet godina.»

Džamija kao potrošačko savjetovalište

Ne čudi što je među prezaduženima ili osobama koje su proglasile privatni stečaj u Njemačkoj nadprosječan broj stranaca. Kako bi se situacija promijenila, stručnjaci – unatoč svijesti u rizike etničke segregacije – predlažu ne samo plasman savjeta i potrošačkih informacija u medijima i na jezicima migranata, već i prisniju suradnju s njihovim regionalnim i lokalnim udrugama i organizacijama.

Lima Curvello zagovara čak i prilazak ciljnoj skupini prema načelu «Kad neće brdo Muhamedu, onda će Muhamed brdu»: «Nužni su inovativni oblici suradnje, na primjer savjetovanje potrošača u vjerskim okupljalištima poput džamija jednom mjesečno, svaka dva tjedna ili slično.» Bio bi to doprinos integraciji stranaca kojima jezične barijere i kulturološke razlike već same po sebi dovoljno otežavaju participaciju u društvenom životu. «Ako već na tržištu rada svi nemaju jednake šanse, onda barem potrošačka zrelost može biti jedan od kriterija uspješne društvene integracije», zaključuje Piening.