Nuklearka Krško – podjela kao u jugoslavensko vrijeme

Kada su prije tridesetak godina slovensko i hrvatsko poduzeće za elektroprivredu krenuli graditi nuklearnu elektranu u Krškom, za razliku od ostalih komunističkih zemalja u istočnoj Europi, odlučili su se za zapadnu tehnologiju. Europska unija danas inzistira da se elektrane u Litvi, Češkoj i Bugarskoj u koje je ugrađena ruska nuklearna tehnologija zatvore ili djelomično isključe, no direktor nuklearke u Krškom, Stane Rožman može mirno sjediti: Elektrana je nakon kraće provjere sigurnosti iz Bruxellesa dobila zeleno svjetlo: "Temeljna razlika je ta što je elektrana u Krškom američka tehnologija – Amerikanci su ju isporučili i ugradili, elektranu je projektirao američki projektant, tako da ovdje u cijelosti govorimo o američkoj tehnologiji."

Rožman se ne mora bojati ni protivnika nuklearne energije u vlastitoj zemlji – doduše je kratko nakon proglašenja neovisnosti, u vrijeme kada su Zeleni ušli u vladu, za Krško bilo kritično, ali opasnost je prošla 1995., kada su Slovenci referendumom odbili napuštanje atomske energije .Zeleni su se raspali, a danas nisu čak ni zastupljeni u parlamentu. Danas o ekološkim temama glasno govori slovenska stranka mladih. Alenka Paulin glavna je kandidatkinja te stranke za europske izbore. Ona se nada da će uz pomoć Zelenih u Europskom parlamentu tema o napuštanju nuklearne energije ponovno doći na red u Sloveniji, jer, kako kaže, Krško je za otpis: "Nuklearka Krško bazira se na zastarjeloj, istrošenoj tehnologiji. U nuklearki se redovito nešto popravlja, što po meni, ukazuje da se postojeća tehnologija kvari i da se umjetno održava na životu objekt koji bi nekim prirodnim putem trebao biti zatvoren, demontiran."

Zatim se postavlja nikada riješeno pitanje konačnog odlagališta nuklearnoga otpada, nastavlja Paulin. Nju brine i to što se nuklearka, kao i cijela Slovenija, nalazi na trusnom području: ”U Sloveniji se tlo stalno trese, određena su područja snažnije ugrožena, druga manje, ali činjenica je da se u području gdje se nalazi nuklearka Krško taj se riziko ne može isključiti.”

Nuklearka je za sada ostala pošteđena potresa, ali je sama izazvala jedan – onaj politički. Između Hrvatske i Slovenije – suradnja je zbog nacionalnih interesa svake strane znatno otežana. Struja iz Krškog u Sloveniji pokriva petinu tamošnjih potreba, u Hrvatskoj gotovo šestinu. Hrvatska nije uvijek redovito plaćala svoje obveze, dok je Slovenija mjesecima znala blokirati isporuku struje. Sporazum dviju vlada u Saboru je doveo do izlaska HSLS-a iz tada vladajuće šestorke, što je znatno oslabilo vladu Ivice Račana. Direktor nuklearke Rožman smatra da su dva elektro-distribucijska poduzeća trebala još početkom devedesetih pronaći neko valjano rješenje. Kada smo ga pitali zašto to nije učinjeno – bio je vrlo oprezan: "Zbog nekih razloga to nije uspjelo – ili se nije dovoljno žurilo ili se nije dovoljno pozornosti finalizaciji tih razgovora. Ta prilika je propuštena i tema je dignuta na razinu politike i čim je došla na taj nivo bilo je vrlo teško postići dogovor u nekom kraćem roku." Dogovor je pao prošle jeseni. Sporazum se zapravo – s iznimkom nekoliko dodanih poglavlja – uopće ne razlikuje od sporazuma iz jugoslavenskog razdoblja: "Raspodjela struje ide po istim principima, ostao je isti princip plaćanja, kao i paritetno popunjavanje vodećih radnih mjesta – dakle u tim elementima nije se ništa mijenjalo. Ono što je novo u sporazumu je konkretan dogovor što jedna i druga strana trebaju činiti kada je riječ o skupljanju sredstava za razgradnju i da će biti napravljen zajednički program za razgradnju, te da če se zajednički tražiti lokacija za odlaganje tih materijala. To su novi elementi koje stari sporazum nije predvidio."

Rožman naglašava da su se Ljubljana i Zagreb nagodili tek nakon što je stigao pritisak iz Bruxellesa: "Nije pametno čekat nekog trećeg da rješava naše probleme nego ih moramo sami rješavat. I to su obje države trebale naučiti."