1. Inhalt
  2. Navigation
  3. Weitere Inhalte
  4. Metanavigation
  5. Suche
  6. Choose from 30 Languages

Kultura

Novo lice stare Loreley

Na visoravni litice Loreley postoji već nekoliko godina novi posjetiteljski centar s izložbom, koja daje uvid u zaštićenu svjetsku baštinu gornjeg dijela srednjorajnske doline.

Litica legendarne sirene Loreley na Rajni

Litica legendarne sirene Loreley na Rajni

To je zapravo samo strma litica u okolici strmih vinograda. 132 metra iznad obale Rajne, na mjestu gdje je rijeka široka samo 130 metara. Opasne struje stajale su ovdje života mnoge članove posade brodova starih vremena. Ova stijena o kojoj su se isprele brojne legende ušla je u povijest kao litica Loreley i inspirirala brojne romantičarske pjesnike i glazbenike. Ipak, Loreley nije samo romantično izletište s panoramskim pogledom, nego i platforma za glazbene koncerte na obližnjoj ljetnoj pozornici. Osim toga na visoravni Loreley postoji već nekoliko godina novi posjetiteljski centar s izložbom, koja daje uvid u svjetsku baštinu «Gornjeg dijela srednjorajnske doline». Kako se s vremenom mijenjala svjetski poznata litica Loreley?

Priču znaju svi

«Plavuša sjedi na stijeni, češlja svoju dugu, plavu kosu. A momci s palube brodova, dolje na Rajni, šalju joj pogled. Ne gledaju u vrtlog i utapaju se.» To je ukratko priča o Loreley kako ju diljem svijeta poznaje gotovo svatko, kaže vodič Ute Krassmann. Ali kako je Loreley uopće došla na stijene kod St. Goarshausena na Rajni znaju samo rijetki. Prvotna priča potječe od romantičarskog pjesnika Clemensa von Brentana koji piše: «U Bacharachu na Rajni živi jedna čarobnica. Bila je tako lijepa i otmjena i slomila je mnoga srca. A osramotila je mnoge okolne muškarce. Iz njenih ljubavnih spona nije više bilo spasa.»
Njezin dragi, član posade jednog broda, ju je napustio. Priča kaže da je Loreley zbog toga bila tako nesretna da je otišla k biskupu i poželjela si smrt. Ali se ovaj zaljubio u nju i poslao ju u samostan. Na putu tamo, prošla je pored litice Loreley, pogledala u dubinu i povjerovala da je prepoznala svog dragog. Sagnula se prema dolje i pala u Rajnu. Otada se nižu mitovi i legende o Loreley i tako ju ponetko još uvijek vidi kako i dalje sjedi gore na litici i češlja svoju dugu kosu. Ima mnogo pjesama i tekstova o poznatoj rajnskoj kćeri. Svjetski je poznat tekst Heinricha Heinea, što ga je uglazbio Friedrich Silcher.

Od legende do kiča

Bogati, putovanja željni Englezi su u 19. stoljeću otkrili Loreley kao izletište. S turistima su stigli kiosci sa suvenirima, iz mita je nastao kič: Loreley kao mala morska sirena od bronce ili kao «Barbie» lutka. Njezin lik krasi pivske krigle, kemijske olovke i naprstke. Izložba u posjetiteljskom centru na visoravni Loreley kiču u svezi s legendarnom sirenom posvećuje tek jednu malu vitrinu. U suvenirnici ćete uzalud tražiti takve proizvode, ali je zato vina i regionalnih rukotvorina napretek.
Litica Loreley s novim posjetiteljskim centrom bila je jedan od projekata Svjetske izložbe EXPO 2000. u Hannoveru. Izložba u malim zidnim vitrinama tematski prikazuje slike i predmete povezane s parobrodima na Rajni, životinjskim i biljnim svijetom ili vinogradarstvom. Otkako je gornji dio srednjorajnske doline između Koblenza i Rüdesheima u lipnju 2002. proglašen dijelom UNESCO-ove zaštićene svjetske kulturne baštine, posjetitelje se dodatno nastoji zainteresirati za prirodu i kulturnu povijest čitave doline Rajne, a ne samo za legendu o Loreley. Čak i na samoj litici tek sitni, skriveni, u kamen uklesani piktogrami ukazuju na povijest Loreley. Svjesno se odustalo od velikih, upadljivih informativnih ploča ili skulptura koje bi narušavale prirodu. Umjesto toga u stijene su uklesana mala umjetnička djela s objašnjenjima u popratnoj brošuri. Dirk Melzer, kojemu je bilo povjereno preuređenje visoravni Loreley, tu je ideju razradio zajedno sa Silvijom Beck. Ona je nacrte uklesala u kamen, a tekstove i priče napisali su zajedno, nakon što su ih vrlo lijepo istražili.

Atraktivnim sadržajima do novih posjetitelja

Premda liticu Loreley godišnje posjete tisuće turista iz cijeloga svijeta, prije preuređenja visoravni ondje je postojao samo jedan hotel s restoranom ispred samog vidikovca. Osim toga, ondje se nalazi i ljetno kazalište, izgrađeno još 30-ih godina prošloga stoljeća, koje se proslavilo legendarnim rock-koncertima 70-ih i 80-ih godina. No, nedostajali su prateći objekti za posjetitelje koncerata koji su morali noćiti u šatorima, kada bi na primjer htjeli doživjeti nastup Genesisa. «Bilo je ovdje i po 30 000 rokera, što nije bilo planirano, nego se dogodilo samo od sebe. Putem radija smo ljude molili da ne dolaze na visoravan, jer je gore vladalo izvanredno stanje. Na kilometre se nije moglo dobiti ništa za jelo», podsjeća Krassmann.
No, događanja na ljetnoj pozornici posljednjih su godina splasnula. Organizatori žele promijeniti takvo stanje novim, atraktivnim glazbenim programom. Ali i bez glazbenog programa, osobito u večernjim satima, kada se povuku rijeke turista, Ute Krassmann uživa u tišini Loreleya, osjećajući mit o rajnskoj kćeri: «Ovaj tjesnac je zbilja prekrasan prizor. Još uvijek je očaravajuća voda koja žubori i pjeni se. Ovo je još uvijek najopasniji dio Rajne. A kad jednom dođete ovamo za punog mjeseca, kada on obasja gorje Taunusa i Rajna zasja poput srebra, a dolinu prekrije magla, čak ju je i danas moguće vidjeti kako prekrasna sjedi na litici.»