Novinar Yücel neće dopustiti da ga Erdogan ušutka | Politika | DW | 14.02.2018
  1. Inhalt
  2. Navigation
  3. Weitere Inhalte
  4. Metanavigation
  5. Suche
  6. Choose from 30 Languages

Politika

Novinar Yücel neće dopustiti da ga Erdogan ušutka

Nema nijednog razgovora o odnosima Njemačke i Turske u kojem se ne spomene Deniz Yücel. On je sada u zatvoru već godinu dana i mnogi smatraju da je talac predsjednika Erdogana. Kako bi moglo izgledati rješenje?

Deniz Yücel (picture-alliance/Eventpress/Stauffenberg)

Deniz Yücel već godinu dana sjedi u turskom zatvoru - bez optužnice

„Deniz Yücel je novinar koji je izvještavao bez dlake na jeziku. Kritizirao je i lijevo i desno, pisao veoma oštre analize", kaže za DW Kristian Brakel, direktor istanbulskog ureda Zaklade Heinrich Böll.

Yücel je rođen 1973. godine u blizini Frankfurta na Majni kao sin turskih roditelja. Bio je dopisnik njemačkog lista „Die Welt" iz Turske i ima i tursku i njemačku putovnicu. Uhićen je 14. veljače 2017., a od ožujka iste godine je u zatvoru visoke sigurnosti „Silivri br. 9" – bez optužnice. U nalogu za uhićenje se navodi da ga se optužuje za „huškanje naroda" i „terorističku propagandu" – pritom se navodi osam novinarskih tekstova koje je napisao za „Welt".

Doris Akrap (picture-alliance/dpa/H. Galuschka)

Doris Akrap

U Yücelovoj novoj knjizi koja izlazi na godišnjicu njegovog uhićenja pod naslovom „Zato što nismo ovdje zbog zezanja" i podnaslovom „Reportaže, satire i drugi potrošni tekstovi", mogu se pročitati dva od tih tekstova: intervju sa zamjenikom šefa Radničke stranke Kurdistana (PKK) koji priznaje: „Da, bilo je internih pogubljenja" i tekst pod naslovom „Pučist" o tome kako je turski predsjednik proširio svoju moć. Doris Akrap, koja je izdala knjigu, a inače Yücelova prijateljica, u predgovoru je napisala: „U drugim zemljama se za ovakve tekstove dobivaju novinarske nagrade, a u današnjoj Turskoj – zatvor."

Neovisno pravosuđe?

Poslije pokušaja državnog udara 15. srpnja 2016. u Turskoj je uhićena masa ljudi, među kojima i najmanje 28 njemačkih državljana. Prema izjavi Ministarstva vanjskih poslova Njemačke, u zatvoru je još uvijek šest osoba, uključujući Yücela.

Turska vlada inzistira na tome da je njezino pravosuđe neovisno. Ali o tome nema ni govora, kaže Kristian Brakel. Nakon političkog uplitanja, nedavno su dvojica zatvorenika morali ostati u zatvoru – unatoč tome što je Vrhovni sud Turske naložio njihovo puštanje na slobodu. Slično se dogodilo i u slučaju šefa ureda „Amnesty Internationala" u Istanbulu. U slučaj Yücel se upleo i sam predsjednik Recep Tayyip Erdogan: „On je stvarno agent i terorist. Mjesec dana ga je njemačko veleposlanstvo krilo u svojoj ljetnoj rezidenciji u Istanbulu." Brakel kaže da se iza takvih izjava krije paranoja koja vlada u dijelovima državnog rukovodstva Turske – „ideja o tome da Europljani i Amerikanci žele zajedno uništiti Tursku".

„Njemačka vlada će učiniti sve što je u njezinoj moći“

O mogućem odlasku Yücela u Njemačku Erdogan je kasnije rekao: „Nikako, dokle god sam ja na ovom položaju. Nikad." Međutim, Brakel kaže da je Erdogan u razgovoru s njemačkim ministrom vanjskih poslova Siegmarom Gabrielom neslužbeno ponudio „da se Yücel razmijeni za časnike koji su bili uključeni u državni udar i koji su dobili azil u Njemačkoj".

Erdogan za govorničkim pultom (picture-alliance/Ap Photo/Y. Bulbul)

Erdogan je Yücela nazvao "njemačkim agentom"

Kancelarka Angela Merkel je samo dva tjedna nakon uhićenja Yücela izjavila: „Novinarima moraju moći obavljati svoj posao. Zbog toga mislimo na Deniza Yücela koji je u pritvoru u Turskoj i tražimo njegovo puštanje na slobodu, jer vjerujemo da nije učinio ništa drugo osim što je radio kao neovisni novinar. To mora biti omogućeno. Savezna vlada će učiniti sve što je u njezinoj moći da se upravo to i dogodi."

Vršiti pritisak, a ne naškoditi sebi

Međutim, njemačka vlada je isprva činila vrlo malo za oslobađanje svojih građana, ukazuju kritičari. Tek u ljeto 2017. se počelo nešto događati, kaže Brakel. Tada je ministar vanjskih poslova Siegmar Gabriel upozorio na to da postoji opasnost od putovanja u Tursku i najavio da će ograničiti kreditne garancije toj zemlji. Međutim, na zahtjev kancelarke i Ministarstva gospodarstva, te mjere su ublažene – kako bi se zaštitile njemačke tvrtke koje ulažu u Tursku.

Njemačka je, doduše, ekonomski jača, a Turskoj je „potrebna neka vrsta veze s Europom koja funkcionira", ocjenjuje politički analitičar Bartel – ali u ekonomskoj, vojnoj i kulturnoj oblasti ima toliko puno bliskih veza dviju zemalja, tako da je Njemačkoj veoma teško da „izvrši veliki pritisak, jer bi time istovremeno naškodila i sebi".

Političar Zelenih drži transparent na kojem stoji #FreeDeniz (Getty Images/AFP/J. McDougall)

Mnogi u Njemačkoj, poput ovog političara Zelenih, zahtijevaju da se Yücel pusti na slobodu

2018.: Čaj s turskim kolegom

Od početka godine obje strane demonstrativno rade na normalizaciji odnosa. Ministar vanjskih poslova Gabriel je svog turskog kolegu Mevlüta Cavusoglua primio kod kuće i poslužio ga turskim čajem. Mediji su sve to detaljno propratili. Njegov gost je u više navrata govorio o svom „prijatelju Siegmaru" – prijatelju od koga želi podršku za proširenje carinske unije s EU-om i vojnu pomoć. Gabriel je jasno stavio do znanja da daljnje isporuke oružja ovise o rješavanju problema – a u to, prema riječima Gabriela, spada i slučaj Yücel.

Deniz Yücel strahuje da će postati moneta za političko potkusurivanje. Preko svojih odvjetnika, on je u intervjuu za njemačku novinsku agenciju dpa ukazao na sporazum između Francuske i Turske i rekao da svoju slobodu ne želi uprljati „sklapanjem poslova o tenkovima" niti isporučivanjem „časnika pučista": „Nisam dostupan za prljave poslove." Gabriel je to odbacio, rekavši da nema ni govora o nekakvim „prljavim poslovima".

Deniz Yücel u svakom slučaju neće šutjeti ni u zatvoru. Doris Akrap je u predgovoru njegove knjige napisala: „Postoji samo jedan razlog da se zatvore ljudi poput Deniza Yücel: da ih konačno ušutkaju. A kako bi svima bilo jasno da od toga neće biti ništa – objavljena je ova knjiga."

 

Preporuka uredništva