1. Inhalt
  2. Navigation
  3. Weitere Inhalte
  4. Metanavigation
  5. Suche
  6. Choose from 30 Languages

Gospodarstvo

Novi val trulih kredita

Dok još nije došao kraj problemima sa stambenim kreditima Amerikanaca, već se nadzire novi plimni val: problemi sa dugovima nagomilanim sa kreditnim karticama. Taj problem krije još veći - kako god ga se riješilo.

Puna ruka kreditnih kartica

Ako se troši - nije dobro. Ako se ne troši - još je gore!

Teško je uopće i zamisliti Ameriku bez kreditnih kartica: čarobna plastika otvara sva vrata i Amerikanci su navikli kupovati više nego što imaju. Profesor Morici sa sveučilišta Maryland: "Mi smo uvijek bili takvi. Thomas Jefferson, treći američki predsjednik je i sam bankrotirao jer je kupovao više nego što je imao. Kada se posjeti njegova kuća, jasno vam je da je običaj uzimati kredit i živjeti iznad svojih mogućnosti, star kao i naša nacija."

Dugovi se ne vraćaju

Po volumenu su ti dugovi ipak nešto sasvim drugo od stambenih: Amerikanci su za potrošačke kredite dužni oko tisuću milijardi - za nekretnine je brojka

Žena prolazi pored izloga sa odjećom

Nemam novca - ali imam karticu!

deset puta veća. Ali sve je više građana koji moraju birati: hoće li plaćati za kuću koju su kupili, ili za ono što su kupili karticama. Vlastiti dom je posljednje čega se žele odreći i zato je odluka jednostavna: ne plaćaju obveze kreditnim institutima.

Kako uopće pomoći?

Novi predsjednik Obama je obećao pomoći onima koji su upali u nevolju zbog previsokih dugova, prije svega onima koji su se zadužili kako bi platili liječničku skrb. Ali problem sa kreditnim karticama je mnogo složeniji: u prosjeku, svako domaćinstvo u Americi je preko kartica zaduženo s 10 tisuća dolara - što je dvostruko više nego 1995. Kreditni instituti dobro znaju da ih je sve više koji ne plaćaju ono što su kupili: u prvom polugodištu su već morali otpisati 21 milijardu dolara. Do kraja slijedeće godine bi to moglo biti više nego dvostruko više, osobito ako se poveća broj nezaposlenih. Sve u svemu, čitavih 60 posto korisnika kreditnih kartica plaća svoje obaveze u najboljem slučaju tek djelomično. Dok kod stambenog kredita još postoji mogućnost hipoteke i prodaje nekretnina - bez obzira koliko njihova vrijednost pala - kod potrošačkog kredita je tek rijetko slučaj da zajmodavac može još išta unovčiti.

Svi gube

To, dakako, nije ugodno ni za koga: potrošač dospijeva na 'crnu listu' i godinama mora plaćati visoke kamate

Radnica za šivaćim strojem

Sve dok se tako razmišlja, nema briga za industriju. Doduše, baš kod tekstila je često slučaj da se industrija spašava u - Kini!

ako ikada više i dobije kakav kredit. Za zajmodavca pak to nipošto nije ugodno jer, s obzirom na ukupno stanje na financijskom tržištu, ionako ima problema doći do novca. American Express je krajem listopada objavio pad dobiti od 25 posto i najavio je drastične mjere štednje gdje će nestati otprilike svako deseto radno mjesto da bi u 12 mjeseci uštedio milijardu i 800 milijuna dolara. Ali najveća poteškoća u rješavanju tog problema jest što ni ukupnom gospodarstvu nije nimalo u interesu da Amerikanci potroše samo ono što imaju.

Kupovanje je odraz patriotizma!

Poznata je izjava George Busha nakon terorističkih napada od 11. rujna kako je "najdomoljubnije" što građani mogu učiniti - ići u grad i kupovati. Građanima nije teško pao posluh pri takvom pozivu, jer potrošnja je najbolji pokretač gospodarskog zamaha. Kada bi banke sada doista stisnule sve one koji ne mogu ili ne žele plaćati svoje račune od kreditnih kartica, čitava gospodarska kriza bi se popela na novu, još opasniju razinu.

Konačno, niti kreditnim institutima nije u interesu baš sasvim rasvijetliti poslove sa kreditnim karticama. Doduše, ne samo American Express nego i Visa i Mastercard - koji zapravo nisu pravi zajmodavci, nego samo sudjeluju u transakciji novca - prisiljeni su korigirati svoje poslovne knjige i priznati lošije rezultate. Ali kao što kaže profesor prava na Sveučilištu u Michiganu, dugo vremena su banke imale koristi od toga što su potrošači precjenjivali svoje mogućnosti plaćanja dugova. Time je cilj zajmodavaca, dok sklapa ugovor o kreditu, "dužnika tako dugo cijediti s visokim kamatama i pristojbama, dok na kraju ne proglasi bankrot."(aš)

Preporuka uredništva