1. Inhalt
  2. Navigation
  3. Weitere Inhalte
  4. Metanavigation
  5. Suche
  6. Choose from 30 Languages

Politika

Novi predsjednik Europskog suda za ljudska prava

Dean Spielmann stupa 1.11. na dužnost predsjednika Europskog suda za ljudska prava. Ovaj sud zbog svojih odluka sve više dobiva na važnosti - na nezadovoljstvo nekih država.

Europäischer Gerichtshof weist Klagen von Bodenreformopfern zurück Der Hammer eines Richters liegt am Mittwoch (30.03.2005) in einem Gerichtssaal im Europäischen Gericht für Menschenrechte in Straßburg. Die Bundesrepublik muss Opfer der Bodenreform in Ostdeutschland nicht höher entschädigen. Das geht aus einem Urteil des Europäischen Gerichtshofs für Menschenrechte in Straßburg hervor, das am Mittwoch verkündet wurde. Foto: Ronald Wittek +++(c) dpa - Bildfunk+++

Symbolbild Hammer im Gerichtssaal

Dean Spielmann

Dean Spielmann

Dean Spielmann je fokusiran na svoj posao. Prije stupanja na dužnost predsjednika Europskog suda za ljudska prava nije davao intervjue. Ovaj rođeni Luksemburžanin je s 27 godina postao odvjetnik u svojoj zemlji, kratko nakon toga docent, a sa 41 godinom sudac Europskog suda za ljudska prava. I njegov otac Alphonse Spielmann bio je 80-tih godina sudac u Strasbourgu. Dean Spielmann sa upravo navršenih 50 godina postaje predsjednik Europskog suda za ljudska prava. Njegova oba prethodnika, Jean-Paul Costa i sir Nicolas Bratza, su prilikom stupanja na dužnost imali 66 godina. Andreas Zimmermann, stručnjak za europsko pravo sa Sveučilišta u Postdamu o Spielmannu - namigujući - kaže:"Važno je sljedeće: on je bio sudac, bio je zamjenik predsjednika suda, poznaje način rada suda. Vjerujem da će on igrati dobro svoju ulogu. Starost nije uvijek odlučujuća. Uvedena je i starosna granica jer su neki suci bili, blago rečeno, skoro prestari. On apsolutno može unijeti novu dinamiku."

Dinamika na sudu koji godišnje biva preplavljen s tisućama žalbi. Samo u 2011. godini bilo ih je skoro 65.000. Svaki stanovnik zemalja članica Vijeća Europe može podnijeti žalbu Sudu u Strasbourgu ukoliko vjeruje da su određenim državnim mjerama povrijeđena njegova prava zajamčena Europskom konvencijom o ljudskim pravima.

Uvijek iste zemlje odgovorne za zastoj

47 sudaca - iz svake članice Vijeća Europe po jedan - jedva da mogu riješiti sve žalbe. U rujnu 2012. godine bila je u toku obrada oko 140.000 slučajeva. Riječ je stalno o istim državama odgovornima za zastoj u obradi žalbi: Rusiji, Turskoj, Italiji i Rumunjskoj. Dakle reforme Suda su postale neophodne. Najvažnije reforme stupile su na snagu polovicom 2010. godine. Riječ je o 14. dodatnom protokolu Europske konvencije o zaštiti ljudskih prava. Ovim protokolom sucima je dozvoljeno da po ubrzanom postupku odbiju nedopuštene žalbe ukoliko podnositelj žalbe neće biti značajno oštećen.

Stručnjak za europsko pravo Zimmermann, kojeg je njemačka vlada imenovala za ad-hoc suca u Strasbourgu, smatra da postoji potreba za još većim reformama. Kada je riječ o Dodatnom protokolu Zimmermann kaže: "To je pozitivan korak, ali s obzirom na broj žalbi i tužbi on još uvijek nije dovoljan."

Prijedlozi za dodatne reforme podrazumijevaju: filtriranje prilikom prijema žalbi, paušalne troškove za očito bezizlazne slučajeve, ali i više osoblja i financijskih sredstava.

I politički izazovi

Benjamin Ward je zamjenik direktora Odjela za Europu i Centralnu Aziju pri organizaciji Human Rights Watch. Vjeruje da novog predsjednika Europskog suda za ljudska prava očekuje još jedan drugi izazov: "Politički izazov je u tome da postoji nekoliko bitnih država Vijeća Europe koje vjeruju da je Sud postao previše moćan i da se on mora obuzdati. I to je opasnost za Sud jer bi vlade mogle s obzirom na te pokušaje otežati rad Suda i spriječiti pristup ljudima čija su ljudska prava prekršena." Ward navodi zemlje čiji je utjecaj na Europski sud za ljudska prava postao preveliki u posljednje vrijeme: "To je sigurno pristup britanske vlade koja je i prilikom posljednjeg izbora predsjednika ponovo pokušala ograničiti ovlasti suda. Ali tu su i druge europske države poput Rusije ili Turske koje se zbog presuda često osjećaju pogrešno tretiranim."

Zgrada Europskog suda za ljudska prava

Zgrada Europskog suda za ljudska prava

Andreas Zimmermann ne smatra da je odnos država članica prema Sudu tako negativan. Unatoč tome države članice moraju i dalje prilagođavati svoje nacionalno zakonodavstvo Europskoj konvenciji za ljudska prava, smatra on.

Često jedina instanca za žalbu

U svakom slučaju Sud u Strausbourgu ne bi smio postati sud u kojem se u osnovi podnose žalbe protiv Rusije ili Turske, kaže Benjamin Ward iz Human Rights Watcha. Samo ukoliko sve države podjednako pred ovim Sudom snose odgovornost za svoju politiku prema ljudskim pravima Europski sud za ljudska prava može raditi efikasno.

"U konačnici to je pitanje političke volje i priznanja da Sud zaista predstavlja nevjerojatno važan instrument za zaštitu ljudskih prava u Europi. A u brojnim državama on je jedina instanca kojoj se možemo obratiti u slučaju kršenja ljudskih prava," kaže Ward.