Novi početak - susret predsjednika Hrvatske, Srbije i BiH

Za Ivu Josipovića nema dvojbe – razgovore treba intenzivirati, a Boris Tadić dodaje – možda i proširiti na predsjednike susjednih zemalja u regiji. Tadić podsjeća da je ekonomska kriza teško pogodila sve zemlje, da je broj nezaposlenih u Srbiji i Hrvatskoj približno jednak, u BiH čak i nešto veći te da gospodarska suradnja triju zemalja možda može ponuditi rješenje za taj problem. Govoreći o suradnji s haškim tribunalom, Tadić ističe da je to uvjet i pretpostavka bez koje nema napretka politike pomirenja, kao i bolja koordinacija tužilaštava triju država. Ne ulazeći u sadržaje pojedinih haških optužnica, Tadić kaže da se pravosuđu jednostavno mora prepustiti da radi svoj posao.

Čestitavši Hrvatskoj na završenim pregovorima, Tadić napominje da čitav integracijski proces treba ubrzati. Srbiji je u interesu čim prije dobiti datum početka pristupnih pregovora. Princip regate kojom zemlje ulaze u Europsku uniju znači da ubrzo nakon Srbije na red dolazi Bosna i Hercegovina. Predsjednik Tadić vrlo je plastično opisao razlog zbog kojeg se svima žuri - Hrvati, Bošnjaci i Srbi žive u sve tri države.

„Moramo pomagati jedni drugima“

Govoreći o Bosni i Hercegovini, Tadić ističe: i Hrvatska i Srbija potpisnice su Daytonskog sporazuma, one mogu i moraju biti garancija njegova provođenja, ali se ni jedna od tih država nikako neće miješati u unutrašnjopolitička pitanja BiH. To je suverena država koja ima svoju legitimnu vlast.

Članovi predsjedništva Bosne i Hercegovine kao osobito važnu su istakli iskrenu i otvorenu atmosferu Brijunskog sastanka. Tako Željko Komšić napominje da u razgovorima nije bilo nikakve „fige“ u džepu. Za pomirenje je ponajprije neophodno razumijevanje, kaže Komšić. I za Bošnjake je ulazak u Europu velik izazov: „Moramo jedni druge pomagati, svima nam je u interesu da Hrvatska bude punopravna članica, da Srbija čim skorije započne pregovore pa će tako i na Bosnu i Hercegovinu prije doći red“, rekao je Komšić. Nikome nije u interesu zaostajati na tom putu.

Nadalje, sve tri zemlje moraju razvijati energetske i transportne koridore, a posebnu pažnju usmjeriti na razvijanje ekonomskih odnosa. Komšić ipak oprezno daje naslutiti kako u nekim pitanjima ima razlika – na primjer kad je riječ o suradnji s Haškim tribunalom. Ne samo da su to razlike u službenim stavovima triju država, već ni predsjednici osobno nemaju iste stavove. Komšić nije pojasnio u čemu se te razlike konkretno očituju, ali je rekao da se svi slažu u jednom – u apsolutnom poštivanju i razumijevanju stavova onih drugih. Sudeći prema najavama s Brijuna, u narednom razdoblju možemo očekivati još ovakvih Trilateralnih susreta, barem jednom godišnje. Kako je najavljeno - u ovakvom sastavu, a vrlo je moguće da se prošire i na predsjednike drugih zemalja u okruženju.

Autor: Dinko Martinski

Odg. ur.: Z. Arbutina