Novi način odlučivanja o azilu

Jedna dimenzija "izbjegličke krize" u Njemačkoj ogleda se u tome da svaki izbjeglica mora podnijeti zahtjev za dobivanje azila, a da to ili ne može učiniti, ili dugo čeka na odgovor. Već sada stotine tisuća izbjeglica u Njemačkoj praktično "stoje" u jednom imaginarnom redu ispred ureda koji bi trebali primiti njihove zahtjeve. Izbjeglička kriza je stoga i birokratski problem.

U takvom "imaginarnom redu" se trenutno nalazi 770.000 osoba, procjenjuje šef Saveznog ureda za migraciju i izbjeglice (BAMF) Frank-Jürgen Weise. Njih 370.000 je već predalo zahtjeve za dobivanje azila i čekaju na odgovor, dok između 300.000 i 400.000 izbjeglica koje su već u zemlji još uvijek nije ni registrirano. Točan broj ove druge skupine ljudi je teško procijeniti, tvrdi Weise. Neki od njih su možda registrirani i dva puta, a drugi se uopće više i ne nalaze u Njemačkoj. Weise tvrdi da je to "neprihvatljiva situacija" i da će se tome stati u kraj.

Zapošljavanje novih službenika

Do sredine ove godine će se broj službenika BAMF-a praktično udvostručiti. Krajem 2015. ovaj Ured je imao 3.500 zaposlenih. Do sredine 2016. njihov broj će se povećati na 6.300, a pomoći će im dodatnih 1.000 službenika iz drugih vladinih institucija. Posebno važna je funkcija takozvanih "Entscheidera" - službenika koji odlučuju o zahtjevima za dobivanje azila. Početkom 2015. bilo ih je 360, a na kraju te iste godine 1.000. Do ljeta 2016. trebalo bi ih biti 1.700. U skladu s tim je broj odluka koje se donose o zahtjevima za azil sa 600 porastao na 2.000 dnevno na kraju 2015. godine. Cilj je da se dnevno obradi 6.000 slučajeva i da se tako tijekom 2016. donesu odluke u 1,1 do 1,2 milijuna slučajeva.

Ova računica se zasniva na pretpostavci da će tijekom 2016. u Njemačku doći još oko pola milijuna novih izbjeglica. Ukoliko ih bude više, onda će to ugroziti ovaj plan BAMF-a. Weise kaže da bi u tom slučaju njemačka vlada morala izdvojiti još novca za dodatno osoblje ili da se nađe pred novim "brdom" neobrađenih zahtjeva.

Sve pod jednim krovom

Osim povećanja broja zaposlenih trebao bi se promijeniti i sam proces odlučivanja o zahtjevima za azil. Izbjeglice bi direktno s granice bile transportirane do prihvatnih centara. Svaka savezna zemlja bi trebala imati barem jedan takav centar, a u cijeloj Njemačkoj bi ih bilo 20. Tamo bi se podaci o svakoj osobi unosili u centralnu bazu podataka. Savezna policija bi odmah provjeravala postoje li podaci o eventualnom kriminalnom djelovanju nekog izbjeglice i posjeduje li on ispravne dokumente. Tu bi se odvijao i medicinski pregled. Ako je sve u redu, izbjeglica bi odmah dobio "potvrdu o ulasku u Njemačku". Samo s tom potvrdom može dobiti smještaj, hranu, odjeću i drugu pomoć. U samim prihvatnim centrima bi se potom direktno i donosila odluka o zahtjevima za dobivanje azila.

Koliko dugo netko mora ostati u prihvatnom centru, načelno ovisi o zemlji podrijetla. O zahtjevima izbjeglica koje imaju šansu ostati u Njemačkoj, na primjer onih koji stižu iz Sirije, trebalo bi se odlučiti u roku od 48 sati. U tom slučaju se oni brzo mogu rasporediti i po njemačkim općinama. Ako nečiji zahtjev za dobivanje azila ima malo šansi za pozitivan odgovor, na primjer u slučajevima tražitelja azila iz zemalja sigurnog podrijetla kao što su BiH ili Albanija, te izbjeglice bi se smještalo u takozvanu "zonu čekanja". Oni moraju ostati tu sve dok se ne odluči o njihovom zahtjevu. U slučaju očekivanog negativnog odgovora odatle bi izravno bio obavljen povratak u zemlju podrijetla.

Slična procedura bi se vodila i u slučajevima onih koji se uklapaju u takozvanu "Dablinsku proceduru". Sve do povratka u zemlju EU-a u koju je stupila na područje EU-a, ta osoba bi se zadržavala u "zoni čekanja". Ukoliko se radi o kompliciranim slučajevima, takve osobe bi se prebacivalo u centre za prihvat izbjeglica koji već postoje širom Njemačke, gdje bi se i donijela odluka.

Odluka u roku od 48 sati

Nova procedura je već u fazi testiranja u nekim njemačkim gradovima, a nakon testiranja bi se trebala proširiti na cijelu zemlju. Njemački političari su mjesecima raspravljali o tome kako bi se mogao poboljšati stari i preopterećeni sustav. Nastao je potpuno novi plan djelovanja. Ipak, brojna pitanja su otvorena. Poput onog o "zonama čekanja". Radi li se ustvari o centrima u kojima bi se izbjeglice držalo kao zatvorenike?

Bit će modernizirana i sama procedura donošenja odluka o zahtjevima za dobivanje azila. Na primjer, više neće biti potrebno da se na licu mjesta ima prevoditelje, jer će oni moći biti uključeni video-linkom. Novo je što će se već tijekom procesa odlučivanja o nečijem zahtjevu za azil napraviti njegova biografija i profil njegovog zanimanja, što će potom biti direktno dostavljeno uredima za zapošljavanje. Ovdje je vidljivo da je šef BAMF-a Weise spojio obje funkcije koje ima. On je, naime, ujedno i šef njemačke Agencije za rad. Weise je od vlade i dobio nalog da poveže rad ove dvije službe kako bi se izbjeglice što je brže moguće integriralo na tržište rada.

Ako se sve bude odvijalo kao što je planirano, onda bi trebalo doći do ubrzavanja procedure donošenja odluka o zahtjevima za dobivanje azila. Slučajevi koji su od početka jasni, na primjer slučajevi izbjeglica iz Sirije i Albanije, bit će obrađeni već za nekoliko dana. Ostali novi slučajevi bi trebali biti riješeni u roku od tri mjeseca, a oni stariji u roku od pet mjeseci.