1. Inhalt
  2. Navigation
  3. Weitere Inhalte
  4. Metanavigation
  5. Suche
  6. Choose from 30 Languages

TEME

Novi žalostan rekord: 5.216.434 nezaposlenih u Njemačkoj

Markica za prijavu na razgovor u uredu za nezaposlene na žalost ima dovoljno.

Markica za prijavu na razgovor u uredu za nezaposlene na žalost ima dovoljno.

U Njemačkoj je ovog ponedjeljka objavljen nov, žalostan rekord: 5 milijuna 216 tisuća i 434 stanovnika Njemačke, svaki ponaosob sa svojim znanjem, iskustvom i umjećem ne može naći nikoga tko bi to njegovo - uzgred budi rečeno, državnim novcem skupo plaćeno znanje i njegovu želju da radi - iskoristio nego toj vojsci od 5 milijuna i 216 tisuća žena i muškaraca ne preostaje ništa drugo nego da obilazi zavod za zapošljavanje i da strahuje za svoju budućnost.

"Ne smijemo zapasti u defanzivu jer se brojke mogu objasniti. Od siječnja je u statistiku nezaposlenih ušlo i 360.000 ljudi koji su se prije toga vodili kao socijalni slučajevi. To je imalo svojih razloga. Jer mi im želimo naći posao a ne ih ostaviti na socijalnoj pomoći. U usporedbi sa veljačom prošle godine ima i 155.000 manje mjesta u okviru akcije stvaranja privremenih radnih mjesta i to naravno utječe na statistiku."

Njemački kancelar Gerhard Schröder dakako da nije zadovoljan objavljenom statistikom - konačno, kao socijaldemokrat je upravo i smijenio vladu Helmuta Kohla upravo zbog sve veće nezaposlenosti koja je već tada počela harati. Ali uz dužno poštovanje, nije baš sve tek u interpretaciji brojkama: nisu ni socijalni slučajevi bili krivi što su nadnice za nekvalificirane poslove pale tako nisko da se zapravo više niti ne isplati raditi a još se manje mogu braniti brojke o manje akcijskih privremenih radnih mjesta - takozvanih "Arbeitsbeschafungsmasnahme - ABM Stellen". Jer ako ih je manje a nezaposlenih je više - kratko i seljački rečeno; ta mjera stvaranja radnih mjesta jednostavno nije funkcionirala i Berlin bi se tu radije trebao poklopiti ušima iako je ljubitelj tih mjera bila prethodna, kršćansko-demokratska vlada. No upravo ona, sada u opoziciji napada vladu:

"U Berlinu ne vlada kancelar, ne vladaju socijaldemokrati. U Berlinu vlada bespomoćnost i nesnalaženje kako dalje."

izjavio je na primjer glavni tajnik CDU-a, Kauder. Negova šefica, Angela Merkel:

"Zatvaramo vrata pred razvojem zelene genetske tehnologije, lupamo po glavi farmaceutsku industriju koja istražuje nove proizvode i nitko od njih ne želi kod nas više investirati. Tu u Europi stvaramo smjernice za kemijsku industriju iako se već može vidjeti da je u tom sektoru stanje sve teže. Sa čime želimo mi u Njemačkoj zarađivati novac, kada stalno stvaramo pravila sa kojima zapravo sprečavamo napredak i ono što bi nas poguralo naprijed?"

Iako se može razumjeti i da konzervativna političarka govori što zapravo misle u Udruženju industrijalaca ili na takvim mjestima gdje se okupljaju takvi koji ne razmišljaju o državnoj penziji, nego sa koliko nula će se pisati njihova eventualna otpremnina - predsjednik udruženja sindikata Michael Sommer poručuje:

"To je zapravo skandal, da velika poduzeća traže još više, uvijek još više, još malo više i istovremeno ne ispunjavaju njihove socijalne i društvene obaveze u Njemačkoj. Podsjetio bih da smo prije pet godina proveli veliku reformu poreza na dohodak poduzeća koja je upravo velikim tvrtkama donijela poklon koji je bio težak nekoliko milijardi, podsjetio bih da sindikati vode izuzetno umjerenu politiku nadnica i podsjetio bih da već imamo jedan od najfleksibilnijih modela radnog vremena na svijetu. Sve su to pretpostavke da bi se ovdje investiralo. A to što poduzeća ipak ne čine znači da ih se moralno mora osuditi. I oni imaju obavezu, principjelnu obavezu jer imutak obavezuje."

No gospodarstvo nije mjesto gdje vladaju tek moralne obaveze - nego interes. I to je zapravo najgore u ovoj priči o 5 milijuna nezaposlenih: Njemačka je bila i ostala treća zemlja na svijetu u kojoj se investira, samo ove godine će kapitalna poduzeća izraziti porast dobiti od oko 22% - i tako to traje već godinama, ali taj novac se ne slijeva u uobičajeni društveni gospodarski ciklus: u otvaranje novih radnih mjesta gdje će radnici zarađivati, trošiti i što će opet stvarati novu dobit i navoditi poduzeća da otvaraju još radnih mjesta. Događaju se zapravo dva, paralelna đavolja kruga: poduzeća zarađuju sve više, ali ne investiraju u Njemačku nego u inozemstvo. Već danas ako nešto i ponosno nosi oznaku "Made in Germany" - u najboljem slučaju je barem četvrtina radnih mjesta za taj proizvod otvorena negdje drugdje a ne u Njemčakoj. Drugo je vrzino kolo kada je riječ o kapitalu - jer on se ne troši. Ne troše ga toliko bogati - ne samo jer su se opekli na dot.comu i kojekakvim snovima o velikoj zaradi sredinom devedesetih - nego i zato jer po prirodi samog novca, više će potrošiti stotinu ljudi sa umjerenim prihodom nego jedan sa veoma velikim. Zato sada u Njemačkoj štede svi - siromašni zato jer se boje za budućnost, a bogati jer tko će uopće i ulagati u otvaranje nekakvih potrošačkih hramova - kada ionako svi štede.