Nove članice i propisi o higijeni

Eva Nyilas i Ibolya Bunna u javnoj kuhinji pripremaju hranu za djecu, starce i socijalne slučajeve. Kada ih upitate za nešto poput europskog propisa o higijeni hrane, sliježu ramenima i upućuju na načelnika općine u kojoj živi približno tisuću ljudi – György Klapka priznaje: «Ovdje u kuhinji zapravo trebalo bi se sve promijeniti. To puno košta, od prilike sedam do osam milijuna forinti.» Što je preračunato tridesetak tisuća eura – novac koji općina Milota, u kojoj nema nikakve industrije, nema. U tom selu ljudi se u glavnom bave poljoprivredom, no ona ne donosi dobit. Najveći poslodavac zapravo je sama općina. Od kako je Mađarska ušla u Europsku uniju u toj su zemlji na snazi europski propisi. Za one koji rade s hranom – od seoskih gospodarstava, preko trgovina do restorana – to znači da sve mora biti čisto. Na primjer, mušterije i zaposlenici moraju imati gdje oprati ruke, hladnjaci moraju raditi besprijekorno, temperatura u njima stalno se treba provjeravati. U maloj kuhinji u Miloti čak su i vodovodne cijevi zastarjele. 30 tisuća eura za modernizaciju predstavlja polovinu mjesečnog proračluna općine, kuka Klapka: «Ne radi se o tome da smo protiv napretka, ali nedostaje novac. Dulje prijelazno razdoblje za nas bi bilo bolje.»

No, propisi o higijeni ne odnose se samo na javnu kuhinju – i Katalin Bakos u svom dućanu morala je unijeti neke promjene. Kako kaže, sve je to iza nje, a nabavila je: «umivaonički prostor, svlačionicu, nove prozore, digitalni toplomjer za hladnjak.» Katlin Bakos drži da su europski propisi sasvim u redu, jer time se povećava i kvaliteta. Ali se žali kako se za opremanje trgovine zadužila i ne zna kada će joj se taj novac vratiti. Što ako u nekom selu vlasnici ne postupe kao Katlin Bakos, razmišlja načelnik općine Milota. «Ako u nekom selu trgovina s hranom ne ispuni norme, za opskrbu stanovnika osnovnim namirnicama, bit će vrlo teško», naglašava György Klapka. Europsko je povjerenstvo stoga za sada za mala poduzeća produžila rok do kada se moraju prilagoditi normama i to do siječnja sljedeće godine. Istodobno im pomaže i mađarsko ministarstvo gospodarstva kreditima i informacijama gdje se može dobiti novac iz fondova Europske unije. Za taj je posao u ministarstvu zadužen Gabor Gernyi: «Vjerujem da će unatoč tomu neke manje trgovine ipak morati zatvoriti svoja vrata, ali u načelu je to nešto što ide u korist potrošačima i služi njihovoj zaštiti» ističe Gerny. Prema njegovom mišljenju zapravo je riječ o investiciji koja će se dugoročno isplatiti. Općina Milota već je od Europske unije zatražila novac za svoju javnu kuhinju i nada se da će izbjeći zaduživanje.

Djeca u tamošnjoj školi u slast jedu ono što pripreme Eva Nylas i Ibolya Bunna i za sada im je svejedno je li to skuhano u staroj ili novoj kuhinji. I danas se već vesele onome što njihove kuharice planiraju za sutra: «Za doručak u deset, kifle s mlijekom, za ručak juha od mesa i makaroni a la milanese. Poslijepodne za užinu, griz.»