Nova pravila financijskog savjetovanja

Kad financijski savjetnici koji rade za neku banku ili neku drugu financijsku organizaciju, nekom klijentu savjetuju određene dionice ili obveznice kao dobru priliku za ulaganje (i zaradu), moraju mu pri tome predati i brošuru s informacijama kako će taj određeni finacijski pothvat uistinu i funkcionirati, kakvi su rizici u njega uključeni te u kojoj mjeri promjene na tržištu mogu utjecati na zaradu (ili eventualni gubitak) u budućnosti.

Novi zakon, čije je donošenje zagovarala ministrica za zaštitu potrošača Ilse Aigner, trebao bi povećati transparentnost i omogućujući ulagačima da jasno mogu izvagati rizike i koristi od neke investicije pa čak i usporediti različite financijske instrumente koji se nude u drugim financijskim institucijama.

"Ulagači u Njemačkoj će od sad biti bolje zaštićeni od loših savjeta", rekla je ministrica. "Nove informativne brošure vodit će prema većoj transparentnosti u bankarskom sektoru te poželjnom jačanju konkurencije".

Stručnaci koji štite prava potrošača već su neko vrijeme upozoravali da banke skrivaju troškove od potrošača te da zadržavaju informacije o rizicima koji su uključeni u određeni posao.

Što se tiče europskih investicijskih fondova, tu će vrijediti smjernice EU-a prema kojima se od banaka zahtijeva da potencijalnog investitora opskrbe standardiziranim informacijama pod nazivom "Dokument s ključnim informacijama za investitora". U tom se dokumentu prati vrijednost određenog fonda u zadnjih pet do dest godina te procjenjuje rizik na skali od jedan do sedam.

Bitno da je jednostavno

Sve nužne informacije njemačkih savjetodavnih brošura moraju stati na dvije stranice formata A4, odnosno, ukoliko se radi o vrlo kompleksnom financijskom proizvodu, na tri. Najvažnije informacije koje ova brošura mora sadržavati su troškovi uključeni u ovu investiciju, rizici, moguća zarada kao i prognoza kad bi se ova investicija mogla početi isplaćivati.

Banke bi mogle biti kažnjene ukoliko klijentima prije no što je posao sklopljen, ne budu predstavile sve potrebne infomacije na papiru ili u elektronskom obliku. Ukoliko savjet nije dan jer je klijent na primjer dionice kupio preko interneta, informativna brošura nije obavezna.

I dok europska brošura ima standardizirani oblik, njemačka je nema, što je i jedno od glavnih spornih pitanja. Finacijski stručnjaci se žale da bi i njemačke brošure trebalo standardizirati. Drugi je problem što su istraživanja pokazala da tek 36 posto klijenata banaka ili osiguravajućih društava zapravo rauzumije informacije koje im te institucije daju. Pravni jezik koji se koristi je nerazumljiv, a ograničenost na dvije stranice A4 formata ne daje mogućnost da se stvari dobro objasne, žale se neki stručnjaci.

Banke se pak žale da će ih sastavljanje ovakvih brošura puno koštati. Stručnjaci procjenjuju da će za veće poslove sklapanje brošura ići bez problemna, ali za poslove "drugog ili trećeg reda" banke neće stići informativne brošure sastaviti preko noći.

Zaštitnici prava potrošača traže da se informacije o rizicima i koristima ulaganja još više reguliraju. Oni kažu da bi još bolja strategija bila, kad bi ulagači umjesto tek tijekom savjetovanja, sve informacije mogli naći već prije na internetu te ih uspoređivati s drugim ponudama, prije no što sjednu na konzultacije sa savjetnikom pojedine banke.

Drugi ukazuju na to da su računice o rizicima neke određene investicije sve prije nego egzaktna znanost. Kao primjer navode državne obveznice europskih zemalja, koje su prije nekoliko godina smatrane investicijama niskog rizika. Danas stvari s njima stoje sasvim drugačije.

Autor: Kyle James/ Snježana Kobešćak

Odg. ur.: S. Matić