1. Inhalt
  2. Navigation
  3. Weitere Inhalte
  4. Metanavigation
  5. Suche
  6. Choose from 30 Languages

TEME

"Nova haaška interpretacija normi zapovjedne odgovornosti" - Ivo Josipović o presudi Blaškiću

O presudi u slučaju Blaškić, značenju presude Haaškog suda kojom je modificar institut zapovjedne odgovornosti bivšeg zapovjednika HVO-a u Srednjoj Bosni, te novim signalima koji stižu iz Međunarodnog kaznenog suda u slučajevima šest bosanskih Hrvata, razgovarali smo s Ivom Josipovićem, profesorom kaznenog procesnog prava na zagrebačkom Pravnom fakultetu.

DW: Sudsko vijeće Haaškog suda je najprije donijelo odluku o privremenom puštanju šestorice zatočenih bosanskih Hrvata, a danas smo primili vijest da tužiteljstvo suda zahtijeva zamrzavanje te odluke? Zbog čega?

Pa ono što je razumljivo, rekao bih, u jednom akuzatornom postupku kakav se vodi u Haagu, je da tužiteljstvo i obrana imaju različite interese. Vjerojatno je tužiteljstvo procijenilo da je u interesu optužbe da okrivljenici budu u pritvoru. Naravno da obrana ima suprotne interese, a Vijeće će procijeniti da li je ono što zahtijeva tužiteljstvo opravdano ili nije. Ja se naravno u opravdanost toga ne mogu upuštati.

DW: I u smanjenju kazne Tihomiru Blaškiću, a i u slučaju šest bosanskih Hrvata jedna od ključnih točaka optužnice je vezana uz pitanje zapovjedne odgovornost. Kakav bi utjecaj na aktualne i buduće procese mogla imati nova činjenica da sud ne smatra da je Blaškić, iako je bio čelni čovjek HVO-a, imao zapovjednu odgovornost nad zločinima počinjenima u Ahmićima?

Odluka Žalbenog vijeća je iznimno zanimljiva iz razloga jer je ustanovila nekoliko važnih noviteta u tumačenju institucije zapovjedne odgovornosti. Kao prvo kod onog oblika koji se sa sastoji u naređivanju zločina: sud je jasno rekao da mora postojati namjera da se počini zločin ili barem visoki stupanj izvjesnosti da će zločini temeljem takve naredbe biti počinjeni. Drugo što je važno u onom drugom odliku zapovjedne odgovornosti je da je sud ustvrdio i ustanovio kriterij prema kojemu zapovjednik koji inače uredno obavlja dužnost nije dužan pribavljati neke informacije koje mu inače nisu na raspolaganju radi eventualnog sprječavanja zločina. Isto tako sud razgraničuje ta dva oblika za odgovornost te kaže da se ne može, kako je to do sada bila praksa, kumulativno odgovarati i za zapovjednu odgovornost po članku 7.1 i 7.3. Dakle s te strane ta je presuda važna za načelno poimanje zapovjedne odgovornosti. S druge strane u konkretnom slučaju je zapravo Žalbeno vijeće haaškog suda išlo u interpretaciju norme koja je implicirana u samom institutu zapovjedne odgovornosti prema Haaškom statutu, ali i prema novom Rimskom statutu. Po njima osoba koju se tereti za zločin po zapovjednoj odgovornosti mora imati efektivnu vlast. U ovom slučaju je sud ustvrdio da takvo efektivno zapovijedanje nije postojalo u pogledu zločina počinjenih u Ahmićima i da je zapravo postojala paralelna linija zapovijedanja, u kojoj je netko drugi zapravo bio odgovoran za one jedinice koje su navodno počinile zločine.

DW: Možemo li nakon ovih zadnjih presuda i signala upućenih iz Haaga očekivati da će Međunarodni kazneni sud uskoro početi prebacivati procesuiranje optužnica na nacionalne sudove u bivšoj Jugoslaviji, konkretno hrvatskom pravosuđu?

Da, ja sam u to uvjeren. Sud neće prebacivati sve slučajeve, on će napraviti jednu hijerarhiju tih postupaka. One koje smatra najvažnijima i kojima bi na neki način potvrdili misiju suda, a to će se odnositi na najviše rangirane osobe, će zadržati za sebe, dok će druge prepustiti nacionalnim sudovima, ali možda i nekim trećim državama, ako se za neke od država na području bivše Jugoslavije ustanovi da možda nemaju dovoljno snage da same vode postupke. (Srećko Matić)