1. Inhalt
  2. Navigation
  3. Weitere Inhalte
  4. Metanavigation
  5. Suche
  6. Choose from 30 Languages

Kultura

Nova estetika na teatarskom festivalu Impulsi

Impulsi se tradicionalno održavaju u više gradova pa je i ove godine publika zanimljive teatarske produkcije mogla pratiti u Koelnu, Duesseldorfu, Bochumu i Muelheimu.

default

"Der Leopard wäscht seine Flecken ab" , Roshanak Zangeneh/ Theater an der Ruhr/ studeni 2007 (Foto Roshanak Zangeneh)

Od godine 1990 festival „Impulse“ je najvažnija smotra slobodnih kazališta iz Njemačke, Austrije i Š¸¸vicarske. Ove će se godina održati po 14.puta. Dok se na berlinskom festivalu „Teatertreffen“ svake godine predstavljaju poznata državna i gradska kazališta, Impulsi predstavljaju mlade talente, koji dolaze iz takozvanog off-kazališta. Mnogi koji su bili nagrađivani na toj smotri, kasnije dobijaju pozive za druge međunarodne festivale ili projekte u velikim kazalištima.

Novostrukturirani festival Impulsi se po prvi puta održava pod vodstvom Toma Stromberga, bivšeg intendanta hamburškog Schauspielhausa te teatrologa Mattiasa von Harza-dvojice koju prije svega povezuje aspiracija da širokoj publici predstave nove i neobične estetske pozicije :

ŽIRI

„Postoji žiri koji je pomoću svojevrsnog sistema skautova u zadnjih 18 mjeseci vidio više od 400 predstava na njemačkom govornom području i odatle izabrao najbolje produkcije. Drugi će žiri među njima izabrati pobjednike ali na festivalu ima i nekih drugih novosti…“ kaže Stromberg dok Hartz dodaje kako se po prvi puta se predstavljaju i međunarodne produkcije.

„Radi se o našoj želji da pokažemo kako internacionalne kazališne grupe bez daljega mogu konkurirati gradskim kazalištima- iako, što se toga tiče, postoji i obratni put: pozvali smo međunarodne kuratore, njih tridesetak, od Novog Zelanda do Mexika, direktore kazališta i festivala, kako bi došli ovamo i vidjeli naše produkcije…svakako će to značiti da će jednu ili drugu među njima oni onda pozvati i na festivale u svojim zemljama…“

ŽANROVI

Za razliku od ranijih godina, ovog puta mnoge produkcije nadilaze uobičajene žanrovske podjele, teatarski autori se služe različitim oblicima kao što su ples, likovna umjetnost, glazba ili performance. Odgovarajuće je šaren i spektar izvedbi – od opera preko scenskih instalacija do lutkarskog kazališta. Upadljivo je i što postoji samo mali broj scenarističkih predložaka- jer večina umjetnika s mnogo poigravanja, duhovitosti i inteligencije na scenu postavlja vlastite, sasvim osobne priče.

Među njima sigurno ima i grupa koje još nisu vrlo poznate- kao što su God*s Entertaiment iz Austrije ili švicarska grupa Mikeska , ili Das Helmi iz Berlina…Sve su to otkrića do kojih je došao naš žiri a mislim da je i dio našeg zadatka da budemo „kovačnica kadrova“, da otkrivamo mlade ljude…Ali, imamo i dvije grupa , Showcase beat le Mot i She She Pop koje rade već deset godina i tako su dobri da ih se isplatilo pozvati na Impulse.

PRIMJERI

Isplatilo se i pozivanje produkcije Bavarska gejša, izvedbe koja stoji pod geslom „moj Muenchen- što smo ovdje izgubili“, te predstavlja skurilno- ironično sučeljavanje s pojmom domovina odnosno onim što on jeste ili bi mogao biti. U parodičnoj mješavini bavarske narodne glazbe, japanskih ceremonija i videa, nastao je oštro-satirični preformance o bavarskoj prijestolnici…

Dijalog kultura sasvim drugačije vrste je produkcija Francuza, Jeromea Bela. Zvijezda klasičnog tajlandskog plesa Klunchun na pozornici susreće najvažnijeg avangardistu evropskog plesa, koreografa Bela, različiti jezici plesnih pokreta i kultura kolidiraju i slijevaju se u izvedbu koja je puna zaigranih, tihih i duhovitih trenutaka.

ZAKLJUČAK

Sve festivalske produkcije su uvjerljive u prvom redu zahvaljujući i visokoj profesionalnosti sudionika pa je opravdano i pitanje da li je uopće moguće povući granicu između slobodne scene i tradicionalnih kazališnih kuća.

„Postoje i ljudi koji ne mogu izabrati put u gradska kazališta naprosto jer nisu režiseri. Ovdje se radi o grupama koje ne rade u etabliranim kućama- ali sve bi to na neki način bilo svejedno kada ne bi vodilo do činjenice da inovacije gotovo isključivo nastaju izvan gradskih kazališta koja ih onda, kao gotove projekte, samo kupuju,“

Odgovara Hartz dok se Stromberg ipak nada da će primjeri donijeti i promjene:

„U Njemačkoj je praksa da se podržavaju institucije, u drugim zemljama se podržavaju umjetnici…zbog toga smo izabrali dva primjera iz Španjolske i Francuske koji pokazuju kako se može raditi nezavisno i slobodno ali ipak ostvariti projekte na svjetskoj razini…to bi i njemačku scenu trebalo potaći ali i izazvati…“