1. Inhalt
  2. Navigation
  3. Weitere Inhalte
  4. Metanavigation
  5. Suche
  6. Choose from 30 Languages

Gospodarstvo

Nokia otišla, ostali nezaposleni

Odluka koncerna Nokia o povlačenju proizvodnje iz njemačkog Bochuma u rumunjski Cluj pokrenula je raspravu o odgovornosti multinacionalnih kompanija. No kako se Bochum oporavlja od "putujućeg kapitalizma"?

Nokijin pogon u Bochumu

Ključ u bravu nakon 20 godina

"Putujući kapitalizam" bila je jedna od najprisutnijih sintagmi njemačkih medija i političara sredinom 2008. godine. Njome se opisivao mentalitet multinacionalnih kompanija koje na jednom mjestu uz obilnu pomoć subvencija sagrade pogon, crpe ga nekoliko godina i zatim odlaze dalje u potrazi za jeftinijom radnom snagom i novim subvencijama.

"Putujući kapitalizam"

Jürgen Rüttgers

Jürgen Rüttgers: Rumunji ne dolaze točno na posao

Tako su lokalni političari i stanovništvo u zapadnonjemačkom Bochumu 2008. doživjeli odluku finskog telekomunikacijskog diva Nokije koji je nakon 20 godina proizvodnje u Bochumu zatvorio svoj pogon i preselio ga u rumunjski Cluj. Na tu odluku nisu utjecali ni višednevni prosvjedi, niti uvjeravanje tadašnjeg premijera savezne pokrajine Sjevernog Porajnja i Vestfalije Jürgena Rüttgersa koji je upravi Nokije poručivao kako će zažaliti što se sele u Cluj jer tamošnji radnici "dolaze na posao kad im se prohtije i rade što ih je volja". Kad se pokazalo da uprava Nokije ostaje pri svojoj odluci, političari i sindikati su počeli prijetiti i tražiti povrat subvencija od 80 milijuna eura koliko je finski koncern primio kako bi se krajem osamdesetih skrasio u Bochumu. No ni to nije pomoglo. Nokija u međuvremenu navelike proizvodi u Rumunjskoj i zadovoljna je tamošnjim radnicima koji, suprotno prognozama njemačkih političara, svakog dana dolaze točno na radno mjesto. I višestruko su jeftiniji od svojih bohumskih kolega. Osim toga Nokija je, slično kao onda kad je krajem osamdesetih odlučila proizvoditi u krizom rudarske i metalurške industrije teško pogođenom Bochumu, i za Cluj primila izdašne subvencije iz Bruxellesa. Oko 3.500 uposlenika koji su odlaskom Nokije ostali bez posla je tako moralo prihvatiti činjenicu da su i sami svojim porezom financirali ukidanje vlastitih radnih mjesta. Jer, kako smatraju mnogi, Nokia ne bi odlazila u Cluj da ih tamo nije čekao novi kofer sa subvencijama iz Bruxellesa. I to u godini u kojoj je Nokia diljem svijeta ostvarila dobit od 7,6 milijardi eura.

Novih radnih mjesta ni za lijek

Opel u Bochumu

I sudbina Opela u Bochumu neizvjesna

Danas, dvije godine kasnije, Bochum je na granici stečaja. Time se ovaj grad s preko 300.000 stanovnika doduše ne razlikuje od mnogih drugih općina i gradova ne samo u Rurskoj oblasti nego i šire. No za grad ove veličine je godišnji gubitak od 25 milijuna eura samo od poreza na obrt teško prebrodiv. Posebice ako se uzme u obzir da je drugi veliki poslodavac u Bochumu, automobilska tvrtka Opel, u fazi prestrukturiranja što će na kraju opet značiti gubitak radnih mjesta i manje novca u gradskoj blagajni. Regija koja je u šesdesetima shvatila da u ugljenu i teškoj industriji nema budućnosti ponovno se suočava s novim izazovima. Heinz-Martin Dirks je u bohumskoj gradskoj vijećnici zadužen za strateška pitanja vezana uz gospodarstvo. On je svjestan da je bivšim Nokijinim radnicima teško ili gotovo nemoguće u Bochumu i okolici pronaći novi posao. Mnogi od njih su se ponadali da će drugi telekomunikacijski div, kanadski RIM koji proizvodi popularne Black Berryje, "uskočiti" na mjesto Nokije. No RIM je u Bochumu smjestio samo svoj razvojni ured ali ne i proizvodnju. Ovdje su posao našli oni koji bi sa svojim kvalifikacijama ionako lako našli novog poslodavca i bez RIM-a. Jedan dio bivših "nokijevaca" uspio je uz pomoć fonda i programa koji je osnovan nakon zatvaranja Nokije, nakon prekvalifikacija, pronaći novo zaposlenje. No jedan dio je završio na socijalnoj pomoći od 350 eura mjesečno.

U Cluju je dobit veća

Ruhrsko sveučilište u Bochumu

Investicija u budućnost - Rursko sveučilište u Bochumu

No primjer RIM-a koji je u Bochum došao isključivo zbog visokokvalificirane radne snage pokazuje, kako kaže Dirks, prednost regije koja se u međuvremenu može podičiti s nekoliko vodećih visokoškolskih ustanova i instituta. Pokazalo se da su investicije u šesdesetima kada su u Rurskoj oblasti nastajala prva sveučilišta bile investicije u budućnost. No primjer Nokije je isto tako pokazao da, kolikogod intenzivni bili lokalni poticaji, oni nemaju nikakvog utjecaja na odluke velikih kompanija koje razmišljaju globalno. I koje se povode isključivo za profitom a ne za sentimentalnim osjećajima vezanima uz neku regiju ili grad. Tako je i bohumski pogon Nokije zatvoren iako je poslovao s dobicima i iako je lokalna politika činila sve da bi se ostalo u Bochumu. U Cluju se jednostavno može zaraditi još više.

Autori: Klaus Deuse/Nenad Kreizer

Odg. ur.: D. Dragojević

Preporuka uredništva