1. Inhalt
  2. Navigation
  3. Weitere Inhalte
  4. Metanavigation
  5. Suche
  6. Choose from 30 Languages

Panorama

Noina arka za ugrožene trsove

Rizling, crni pinot ili chardonnay: ove sorte grožđa poznaje svatko. Drugačije je sa sortama koje se zovu egzotično poput “plavog kelnjanina” ili “žutog orleanca”. No to bi se uskoro moglo promijeniti.

„Spasimo trsove“. Ovim sloganom Jochen Beurer je prije pet godina u svom selu Stetten uznemirio duhove. Tada je ovaj 41-godišnji vinar počeo saditi drevne sorte loze i to po metodama koje su se posljednji put primjenjivale u srednjem vijeku. Svi u selu su ga smatrali čudakom. No u međuvremenu je bio-vinar Beurer uvjerio i najokorjelije skeptike.

„Spasimo trsove“

Vinar Jochen Beurer

Vinar Jochen Beurer

Beurer u svom „muzeju vinske loze na otvorenom“ u međuvremenu uzgaja 17 sorti loze kojima prijeti izumiranje. „Putzscheere“, „plavi kelnjanin“ ili „Heunisch“ samo su neka od egzotičnih imena koja se nalaze u jednom od najatraktivnijih vinograda Njemačke. Svaka od tih zaboravljenih sorti ima neku svoju priču. „‘Heunisch‘ je preteča današnjih rizlinga. Genetski materijal ove pra-sorte nalazimo i u chardonnayu“, govori Beurer. On se koristi i metodama koje su danas kod modernih vinara nezamislive, poput miješanja sorti u jednom vinogradu. „Miješanjem sorti vinari su osiguravali berbu. Ako je i bilo kasnog mraza on je uništio samo jedan dio. Ostale sorte su opstale. Tako je na kraju uvijek nešto ostalo“, govori Beurer.

Vinograd-vrt

Sve kao u Srednjem vijeku

Sve kao u Srednjem vijeku

No srednjovjekovne metode ne prestaju samo na miješanju sorti grožđa. Srednjovjekovni vinograd je bilo mjesto gdje se sadilo i drugo korisno bilje. „Zemlja je bila dragocjena, zato se između trsova sadio grah, luk, rajčica ali i ukrasno cvijeće“, govori Ebbe Kögel, lokalni povjesničar i voditelj projekta „Seosko pamćenje“. „Srednjovjekovni“ vinograd se optički razlikuje od modernih vinograda ne samo po tomu što u njemu raste cvijeće nego i po tomu što redovi nisu postavljeni simetrično kao kod današnjih vinograda. Trs se ovdje penje naravno po drvenim kolcima a ne po žici. I vezuje se ne plastikom nego jednom posebnom vrstom trave. Naravno da ovakav vinograd iziskuje više posla, no Beurer ovaj projekt nije započeo zbog novca.

„Vinograd-muzej“ bi ove godine trebao donijeti 300 boca „muzejskog vina“. To je, s obzirom na uloženi posao, malo. No bio-vinara fascinira nešto drugo. „Ono što me oduševljava je da se i danas bez veće upotrebe tehnologije može proizvesti dobro vino“, zaključuje Beurer.

Preporuka uredništva