1. Inhalt
  2. Navigation
  3. Weitere Inhalte
  4. Metanavigation
  5. Suche
  6. Choose from 30 Languages

Priča dana

Nogomet u zemlji rata

U Afganistanu se nogomet nije igrao gotovo tri desetljeća. Sada ovaj sport, koji pod Hindukušem ima bogatu tradiciju, polako izlazi iz sjene. I to uz pomoć susjeda.

Tadžikistanski treneri su dobrodošli u Afganistan pogotovo ako im je zadatak nogometne momčadi pripremiti za domaće i međunarodne susrete. Sedam od osam afganistanskih klubova koji su se kvalificirali za Afganistansku prvu ligu, trenira neki od trenera iz susjednog Tadžikistana. Ovogodišnji prvak je klub Šahen Asmaji (na slici gore) iz Kabula. Na čelu mu je naravno, jedan Tadžik, Boir Igamberdijev.

Liga amatera

Boir Igamberdijev

Boir Igamberdijev

U mladoj zemlji ni najviši rang nogometnog natjecanja, Premier Legue, nije star. Osnovan je 2012. i u njemu se natječu klubovi koji predstavljaju po jednu od pet afganistanskih regija. No povijest nogometa seže mnogo dalje u prošlost. Afganistanski nogometni savez osnovan je prije gotovo sto godina još daleke 1922. Sovjetskom okupacijom u osamdesetima prestala je svaka nogometna aktivnost u Afganistanu i to je potrajalo više od dva desetljeća. Tek padom talibanskog režima 2001. se ponovno počeo igrati nogomet. No prvo prvenstvo održano je tek prije dvije godine. Nogomet je, kako kaže Igamberdijev u Afganistanu još uvijek nešto čime se bave isključivo amateri. Mjesečna plaća igrača Prve lige iznosi oko 200 američkih dolara. Svi igrači, pa tako i oni šampiona Šahena Asmajia, pored nogometa odlaze dodatno na posao. „To su trgovci, učitelji ili policajci. Nogomet igraju samo u slobodno vrijeme. Jedino što ih razlikuje od ostalih zaposlenih je činjenica da za vrijeme trajanja prvenstva dobiju mjesec i pol plaćenog odmora dodatno“, priča Igamberdijev.

Stvar novca

Nogomet je u Afganistanu, unatoč tradiciji, u povojima. Za razliku od zemalja u susjedstvu, poput Tadžikistana, u Afganistanu nema klubova koji bi se bavili pomlatkom. „Djeca igraju negdje u nekoj zabiti, zatim možda još i u gimnaziji i tek tada ih eventualno netko primijeti i pozove u neki od klubova gdje su uvjeti za trening nešto bolji“, svjedoči jedan od tadžikistanskih trenera. Afganistanski nogometni savez je svjestan da je nogomet u njihovoj zemlji ovisan o pomoći izvana. No kako za skupe stručnjake iz Europe nema novaca, u zemlji uglavnom rade treneri iz susjedstva. „Sve je to stvar novca. Tadžici nisu toliko skupi. Zadovoljavaju se mjesečnom plaćom od 1.000 dolara“, kaže glasnogovornik Tadžikistanskog nogometnog saveza, Faridum Salijev.

Pomoć susjeda

Tadžikistanski treneri-gastarbajteri u Kabulu

Tadžikistanski "treneri-gastarbajteri" u Kabulu

No suradnja između dva susjeda na nogometnom planu ne počiva samo na financijskim rješenjima nego i na tradicionalnim vezama između dvije zemlje. Gotovo trećina stanovnika Afganistana su Tadžici. Sljedeće godine bi trebali biti održani i nogometni turniri na najvišoj razini, u afganistanskoj metropoli Kabulu i glavnom gradu Tadžikistana Dušanbeu. No sada su snage usmjerene na to da se afganistanskog prvaka Šahena Amajea pripremi za sudjelovanje na međunarodnom planu i to za prvenstvo Azijskog nogometnog saveza sljedeće godine. No zasada se i afganistanski prvak i izabrana vrsta Afganistana moraju pripremati u susjedstvu u Dušanbeu. Sigurnosna situacija u Afganistanu je još uvijek prenestabilna za normalnu nogometnu svakodnevicu.