Nogomet i burza loša kombinacija?

Da se biznisom u nogometnom svijetu može «obrnuti dobra lova» nije nikakva novost – milijunski transferi i ugovori su svakodnevnica, barem u najvišim ligama. No, nogometni klubovi kao dioničarska društva na burzama – to je ipak rjeđa i riskantnija pojava. Kada se vodstvo kluba odlučilo otići na burzu, izgledalo je da se radi o uspješnom i logičnom poslovnom potezu: momčad je igrala izvrsno, menadžment isto tako obavljao svoj posao, Borussia je bila jedan od najbogatijih sportskih klubova na svijetu. No, burzovni parket je, kao što znamo, već sam po sebi prilično sklizak, a u kombinaciji s nogometnim travnjakom – vrlo, vrlo sklizak teren.

Gorko iskustvo petogodišnjeg nastupa na burzi

Ponosno i moćno strše stupovi Vestfalijskog stadiona u nebo, ne manje dojmljivi od poslovnice Borussije na Rheinlanddammu. S obzirom na to teško je povjerovati da je taj klub prije samo pola godine bio na rubu stečaja. Direktor Hans-Joachim Watzke nerado se sjeća 15. ožujka: «To je sigurno najemocionalniji trenutak u posljednje dvije, tri godine, kada smo doslovno strahovali za golu egzistenciju, to nas je sve tada bilo jako pogodilo.»

Suvlasnik dioničkog društva Borussije iz Dortmunda Molsiris KG odobrio je tada odgodu planirane prodaje dijela dionica firmi Stadion Westfallen Dortmund GmbH & Co. KG, a bez toga bi taj klub bio propao. Sve to i nije baš slavni rasplet avanture zvane «izlet na burzu» koja je počela 31. listopada 2000. godine: «Retrospektivno gledano, to sigurno nije bila baš priča o uspjehu. A mislilo se na početku da će biti. No, to nam nije uspjelo. Stoga se osvrćemo na proteklih pet godina s pomiješanim osjećajima», kaže Watzke.

Jedan od najbogatijih klubova spao na prosjački štap

Borussia Dortmund prvi je njemački nogometni klub koji je kao komanditno društvo otišao na burzu. Odgovorni su s nestrpljenjem iščekivali taj dan. U prvom redu tadašnji predsjednik kluba Gerd Niebaum i menadžer Michael Meier. Niebaum je govorio kako je Borussia Dortmund jedan od najbogatijih klubova na svijetu, a već tada je stanje bilo zabrinjavajuće. Razmjeri krivih procjena na vidjelo su izašli tek puno kasnije. Već u trenutku emisije dionica BVB-a klubu je trebao svjež novac. «Ne želim sada optuživati moje prethodnike», kaže novi direktor Borussije, «to je stvar dobrog stila. Iako bih o tome mogao dosta reći, ali ne želim.»

Tečaj je od prvog dana padao: s 11 eura konstantno do današnja 2,23 eura. Većih skokova prema gore nije bilo. Ni osvajanje prvenstva nije pomoglo Borussiji na burzi: «Vjerujem da su ulagači već tada imali određenih strahova. Onaj tko je pogledao malo bolje Borussijinu statistiku i analizirao je, već je onda mogao naslutiti neke probleme.»

Dioničko društvo se polako oporavlja

No, bilance su se uljepšavale i mnogi mali dioničari nisu mogli vidjeti kakvo se stvarno stanje stvari krije iza njih. Krivim gospodarskim procjenama pridružili su se i sportski neuspjesi. Vrli, zdravi svijet počeo se urušavati i izvana. U poslovnom izvještaju iz 2004. izašao je na vidjelo gubitak u visini od 67 milijuna eura. Godinu dana kasnije vodstvo kluba preuzeli su novi predsjednik Reinhard Rauball i direktor Hans-Joachim Watzke s dugovima u visini od 119 milijuna eura. U međuvremenu se primjenjuje sanacijski koncept. Kadrovski troškovi su radikalno srezani. Konvertibilni zajam trebao bi Borussiji omogućiti više prostora za manevar. Direktor Watzke bori se za povjerenje ulagača: «Mi još uvijek utržimo godišnje 80 milijuna eura, kad ne igramo u europskoj ligi, bez novca od transfera. A to ne uspijeva gotovo nitko u Njemačkoj.»

Vanjski pokazatelj pomaka na bolje je činjenica da se 16. prosinca slavi otvaranje novog terena za trening. Poduzeće se, očito, polako oporavlja. No, još uvijek se samo liječe rane kojih ne bi ni bilo da Borussija nije otišla na burzu.