Njemačko kazalište - mjesto istraživanja društvene stvarnosti

Što više - ono se se još snažnije pretvorilo u mjesto istraživanja aktulanih društvenih fenomena, a sve je manje mjesto prikazivanja klasičnih komada u tradicionalnoj kazališnoj formi.

Intendant gradskog kazališta u Magdenburgu Tobias Wellemeyer ovako opisuje stanje u njemačkim kazalištima na primjeru svoje kuće:

"Mi smo od samog početka gradsko kazalište shvatili kao mjesto komunikacije i druženja. To znači da je ponekad bilo otvoreno i do jutarnjih sati - tu se puno slavilo i plesalo, ali je to i mjesto gdje se vode razgovori i razmjenjuju iskustava. Mi ne želimo predstavljati samo jednu estetsku struju i prenositi samo klasične sadržaje - mi želimo i same sebe predstaviti kao one koji traže svoj izraz i kao radionicu za sve zaiteresirane. Često to nije imalo izravne veze s umjetnošću, nego u najširem smislu s komunikacijom i susretima koji imaju puno dodirnih točaka sa svakodnevnim životom."

Kazalište kao mjesto eksperimentiranja

U njemačkom kazalištu trenutno ne vlada nikakvo stilsko ili sadržajno jedinstvo, već velika raznolikost formi. No sve te forme imaju nešto zajedničko: one istražuju durštvenu realnost globaliziranog svijeta. Intendant drezdenskog kazališta Wilfried Schulz:

"Kad je riječ o temama, ljudima treba prenijeti osjećaj da se radi o sadržajima koji se njih tiču, te da ih se poziva ili čak prisiljava na dijalog. Teme se uvijek moraju odnositi na sadašnjost. Vjerujem u kazalište koje se odvažno kreće u nekoliko pravaca: bitni zajednički nazivnik je eksperimentiranje, radikalni koraci u jednom pravcu, a slijedeći puta to može biti nešto sasvim drugo. Bitno je shvatiti da je kazalište uvijek eksperiment, a u ovom društvu u kojem se traži samo postizanje opipljivih rezultata i koje je skroz-na -skroz organizirano, to je vrlo bitno."

Aktualna čarobna formula njemačog kazališta glasi: istraživanje stvarnosti. Čak se ni čuveni klasični komadi više ne postavljaju u stilu građanskog poučnog teatra, već kao okviri za ispitivanje političkog pulsa društva. Tako se na primjer Shakespearov "Romeo i Julija " postavlja u kontekst tursko-njemačke migrantske scene, a na kazališne se podije dovode laici koji predstavljaju svoju realnu situaciju iz svakodnevnog života. Promjenila su se i mjesta izvođenja kazališnih predstava - a kazališna se događanja insceniraju na primjer u tramvajima ili u privatnim stanovima.

Dakako da u njemačkim velikim gradovima i nadalje djeluje klasično građansko kazalište, no inače na ovdašnjoj kazališnoj sceni trenutno prevladavaju različiti projekti koji se bave temama kao što su religija, globalizacija ili nezaposlenost, a pri tome se služe najrazličitijim kazališnim formama i jezicima.