Njemačko-francuski model za pomirenje

Elizejski ugovor smatra se prekretnicom u odnosu dviju zemalja. Njime je dogovoreno pomirenje koje je znatno doprinjelo tome da su Njemačka i Francuska od neprijatelja postali važni partneri u Europi, koji se konzultiraju o svim bitnim pitanjima vanjske, sigurnosne i kulturne politike i provode bilateralne mjere.

Pomirenje je bilo važno i zato što je pokazalo da Europa može živjeti u miru, kaže Gérard Foussier, izdavač "Dokumente", časopisa za njemačko-francuski dijalog. Početkom 60-ih godina prošlog stoljeća bilo je onih koji su govorili o smrtnim neprijateljima s druge strane granice. "Bilo je nužno da barem dva najveća naroda u Europi budu u stanju ne govoriti više o neprijateljstvu, nego o prijateljstvu i suradnji", izvještava Gérard Foussier.

Pomirenje kao model za druge

Razvoj njemačko-francuskih odnosa smatra se uzornim. Druge europske države, prije svega one koje su u povijesti ratovale, uvijek ističu ovo pomirenje kao model. Tom temom bavi se i knjiga "Njemačko-francuski odnosi kao model mirovnog poretka?" koju je izdao Stefan Seidendorf iz Njemačko-francuskog instituta u Ludwigsburgu. U knjizi se opisuju činjenice koje se mogu prenijeti i na druge sukobe i bilateralne odnose.

Kao jedan od tih elemenata Seidendorf navodi redovite političke konzultacije na svim razinama koje su dogovorene Elizejskim ugovorom. On objašnjava da su ti sastanci obvezni, pa je to posebno važno u kriznim situacijama, kada bi političari najradije izbjegavali jedni druge, ali ne smiju kršiti ugovor.

Na mladima svijet ostaje

Osim tih političkih konzultacija, Seidendorf kao važnu ističe i suradnju na razini civilnog društva. Za njega vizionarsko značenje ima to što su tadašnji francuski predsjednik de Gaulle i njemački kancelar Adenauer shvatili važnost mladih u ponovnoj uspostavi povjerenja. U Elizejskom ugovoru je dogovoreno osnivanje "Njemačko-francuske organizacije DFJW". Ona od 1963. godine do danas svake godine omogućava susrete tisuća mladih Nijemaca i Francuza. Od svog osnutka ta je organizacija u sklopu 300.000 programa posredovala u razmjeni osam milijuna mladih.

U procesu učvršćenja njemačko-francuskog prijateljstva bilo je potrebno savladati brojne prepreke i ukloniti predrasude. Gérard Foussier zato govori o besprimjernom iskustvu i kaže da se druge zemlje mogu ugledati na ovo prijateljstvo baš zato što je njegovo nastajanje bilo popraćeno brojnim poteškoćama. "Druge regije bi mogle reći da je možda napokon došlo vrijeme za razmišljanje, kako bi primjerice Izraelci i Palestinci mogli ostvariti isto takve napretke", smatra Gérard Foussier.