Njemački susret s hrvatskom avangardom

Gradske vile Esters i Lange koje je prije nepunih 90 godina za obitelj tekstilnih industrijalaca na rubu industrijskog Krefelda projektirao, tada već slavni, arhitekt Ludwig Mies van der Rohe, i danas impresioniraju svojom upečatljivom estetikom.

Exat51 u gostima kod Mies van der Rohea

Estetika je to koja neminovno upućuje na Bauhaus čija djela su izvršila presudni utjecaj na umjetnike grupe Exat51 kojima je posvećena velika izložba koja se od 1. listopada do 14. siječnja održava upravo u ovim remek-djelima posljednjeg šefa Bauhausa. "Grupa Exat51 je svoje uzore imala upravo u djelima njemačke avangarde, dakle Bauhausa i na koncu i Mies van der Rohea", kaže Tihomir Milovac, jedan od autora izložbe koju zajednički organiziraju Kunstmuseum Krefeld i Muzej suvremene umjetnosti iz Zagreba. Katia Baudin, direktorica Kunstmuseuma Krefeld i uz Milovca autorica izložbe koja nosi puni naziv "Exat51 - sinteza umjetnosti u poslijeratnoj Jugoslaviji", na ideju o pokretanju jednog ovakvog pionirskog projekta je došla u trenutku kada je prije nekoliko godina prilikom jednog posjeta Zagrebu otkrila nacrte arhitekta i jednog od osnivača Exata51  Vjenceslava Richtera za jugoslavenski paviljon na Svjetskoj izložbi u Bruxellesu 1958. "Ja sam prije nekoliko godina u Muzeju suvremene umjetnosti u Zagrebu vidjela nacrte nacionalnih paviljona koje su za potrebe tadašnje Jugoslavije krajem četrdesetih godina izradili umjetnici i arhitekti. I bila sam vrlo impresionirana jer su ti nacrti bili toliko avangardni i to upravo u vrijeme kada je u sovjetskom bloku prevladavao socijalistički realizam. I potpuno me fascinirala činjenica da se u Jugoslaviji u to vrijeme događalo nešto potpuno suprotno i nešto što je imalo mnoge sličnosti s onim što se događalo na Zapadu", kaže Baudin.

Tito, Staljin i "kasna avangarda"

I premda se, kako kaže Milovac, grupa Exat51 doživljava kao "posljednja europska avangarda", nastala gotovo dva desetljeća nakon što su u ostatku Europe nacisti, staljinisti i fašisti ugasili moderne pokrete, Exat51 nipošto nije zakašnjeli odjek na pokrete poput Bauhausa, De Stijla ili konstruktivizma, nego autohtoni i u vrijeme u kojem je nastao, ukorijenjeni pokret. Exat51 isto tako nije ostao na razini teorijske utopije nego je imao jakog utjecaja na razvoj jugoslavenskog društva. "Novi Zagreb se gradio na osnovu koncepta kojeg su zamislili exatovci, gradilo se uzduž obale. Ne zaboravimo ni zagrebačku školu animiranog filma a ni utjecaj na svakodnevicu kroz dizajn namještaja ili grafičko oblikovanje. A na kraju su i umjetnici poput Picelja i Srneca ostavili neizbrisiv trag na cjelokupnu poslijeratnu likovnu scenu", kaže Milovac. Na izložbi u Krefeldu posjetitelji stiču uvid u to, izvan Hrvatske i zemalja bivše Jugoslavije, malo poznato razdoblje. Novinare na konferenciji za tisak je najviše zanimalo povijesno okruženje u kojem je Exit51 nastao, raskid Tita sa Staljinom i nova društvena kretanja koja su omogućila razvoj pokreta poput Exata51.

Umjetnost kao instrument ekonomskog proboja

Izložba "Exat51 - sinteza umjetnosti u poslijeratnoj Jugoslaviji" i svojom postavom, koja prati izvornu izložbu grupe iz 1953., i muzejsko-pedagoški vodi posjetitelje u jedno zaboravljeno vrijeme. Uz skice, crteže i filmske ulomke,  izložbom dominira i model nikad ostvarenog projekta Vjenceslava Richtera za jugoslavenski paviljon na Expou 58 u Bruxellesu. Tu su i predmeti iz svakodnevne upotrebe poput namještaja od kojih posebno mjesto zauzima Richterov stolac s Milanskog Triennalea 1957. Tu je i namještaj Bernarda Bernardija. Kustosica izložbe Katia Baudin ističe upravo tu povezanost gospodarskih aktivnosti Jugoslavije nakon otvaranja prema Zapadu u pedesetim godinama i "hiperaktivnost" predstavnika Exata51 upravo na smotrama koje su Jugoslaviju predstavljale na Zapadu poput Svjetskih izložbi ili privrednih sajmova. "Zanimljivo je da su vlasti upravo umjetnike ovog modernog izričaja pozivali da predstavljaju zemlju na važnim manifestacijama u inozemstvu. Tu je doduše bilo mnogo kompromisa, kao što vidimo na primjeru Richterove neostvarene ideje paviljona za Expo 58, no ipak je mnogo toga bilo realizirano", kaže Baudin. Izložba slovenske umjetnice Jasmine Cibic, koja se istodobno otvara u susjednoj vili Esters se bavio upravo tim aspektom, odnosom nalogodavaca i umjetnika i umjetničkim kompromisima. I, u to vrijeme već slavni, Van der Rohe je bio prisiljen u obje vile činiti mnoge kompromise i odustati od svog koncepta fluidnog prostora.

Na kraju oba kustosa izložbe o Exatu51 i Baudin i Milovac povlače paralele između internacionalizma pedesetih i sve jačeg zatvaranja suvremenih društava u vlastite granice. I dok Baudin govori o "povratku folkloru" u zemljama poput Poljske ili Mađarske, Milovac se poziva na aktualno stanje svijesti u Hrvatskoj. "Paradigma koje se nude sada a to je da je novija povijest referentna za odnose jedne zemlje prema svijetu pa tako i za Hrvatsku su jednostavno netočne. Hrvatska je postojala od 45 s velikim pozitivnim rezultatima. Naravno, bilo je velikih problema i to uvijek treba spominjati. Ali treba uzeti u obzir ono što je dobro. A Exat51 je jedna od najsvjetlijih točaka hrvatske kulture nakon Drugog svjetskog rata", zaključio je Milovac.