Njemački "roman stoljeća" na filmskom platnu

Redatelj Heinrich Breloer zna Manna i njegove Buddenbrookove "u dušu" - on je već snimio televizijsku verziju fikcionaliziranog dokumentarca "Mannovi" ("Die Manns - Ein Jahrhundertroman") koja je naveliko hvaljena i nagrađena najznačajnijim televizijskim nagradama. Od tada slovi kao "stručnjak za Thomasa Manna". No, i za njega je ovo bio veliki zalogaj jer, osim što se radi o najskupljem njemačkom filmu godine nakon "Kompleksa Baader-Meinhof", 67-godišnjem Breloeru je ovo prvi rad na igranom filmu.

Oko oca, Jeana Buddenbrooka, jednog uglednog građanina Lübecka i nekada uspješnog veletrgovca žitom koji sluti da njegovo vrijeme prolazi, vrte se 152 minute Breloerovog filma. Glumi ga stari majstor njemačkog filma poznat i široj međunarodnoj publici, Armin Mueller-Stahl. Mijena epoha u društvu i gospodarstvu 19. stoljeća jedna je od centralnih tema i filma i romana. "Budenbrookovi" nisu samo jedno od najznačajnijih djela njemačke književnosti 20. stoljeća, već i roman koji danas, više od 100 godina nakon njegovog nastanka, izvrsno pogađa živac vremena. "Truli krediti, treba nam svježi novac, nemojte pustiti da propadnem, dajte mi još malo vremena, sutra ću vam platiti 20 posto - to su razgovori između bankara u filmu. Prevarant Grünlich u i njegov pokvareni bankar Kesselmeier koji svojim krivotvorenim knjigama izigravaju konzula tako da on na kraju propada, zvuče kao Lehman Brothers", objašnjava Heinrich Breloer.

Začuđujuće paralele s današnjim vremenom

I kao i Thomas Mann u svom romanu, tako i on u filmu ovom hladnom, naizgled potpuno racionalnom poslovnom svijetu postavlja kao oštri kontrast emocionalni svijet kazališta i umjetnosti koji reprezentiraju sinovi starog Jeana, Thomas i Christian. Christian tako polušaljivo-poluozbiljno kaže svojim prijateljima iz trgovačkih krugova: "Da, da, sve je to samo teatar, pozornica, šminka... ali na kraju je to još iskrenije. Trgovci se prave da su časni. A zapravo su sve to lopovi i prevaranti, kako bi inače došli do profita?"

I očajnički pokušaji kćeri Jeana Buddenbrooka, Tony, da nađe muškarca s kojim će provesti život nalaze paralele u današnjem svijetu, smatra Armin Mueller-Stahl: "Moj lik je Prus koji svoju kćer želi udati za nekog poslovnog čovjeka - kćer jednog trgovca mora se udati za trgovca. I tim svojim planom, planiranjem života, on radi ono što i danas radi puno ljudi kada planira život."

Fascinacija "Buddenbrookovima"

"Buddenbrookovi" su 1901., kada su objavljeni, donijeli 26-godišnjem Thomasu Mannu senzacionalan uspjeh. Postali su ubrzo njemački književni kanon koji očito još uvijek nailazi na oduševljenje i kod mlađih ljudih poput glumca u filmu Augusta Diehla kojega je hrvatska publika nedavno imala prilike vidjeti u Oscarom nagrađenom filmu "Krivotvoritelji". "To praćenje generacija, snova koje su ti ljudi imali na početku svog života i koje se prati desetljećima, sa svim sudbinskim udarcima i kojima na kraju gledaš u lice i kažeš: 'Čovječe, toliko svojih snova nisi ostvario, postao si žrtva svog vremena, nisi više mogao držati korak'...to je po meni glavna tema 'Buddenbrookovih'. I to je nešto sjajno, nešto veličanstveno, nešto što dirne čovjeka", objašnjava on svoju fascinaciju Mannovim djelom.

Ipak samo dosadno i obično književno uprizorenje

Sjajna scenografija, dojmljiva kostimografija, odlična glumačka ekipa - to su aduti filmske ekranizacije na koju je Njemačka s nestrpljenjem čekala. No, Breloer je zakazao u onoj točci u kojoj zakaže većina onih koji pokušaju velike (i kvalitativno i kvantitativno) romane prebaciti na filmsko platno. Pokušao je što više događaja sa stranica knjige strpati u film tako da on često izgleda tek kao niska dramskih vrhunaca, a to onda uvijek ide nauštrb karakterizacije likova. Upravo tu treba tražiti razlog što film "Buddenbrookovi" nije ništa više od konvencionalnog, pa čak i dosadnog literarnog uprizorenja bez iznenađenja.