Njemački političari se boje "lijenih" birača

"Jesu li birači-apstinenti najjača politička sila?", "Birači idu na godišnji", "Birači koji ostaju kod kuće dovode u pitanje demokraciju" - ovakve natuknice iz dvije aktualne studije (Zaklade Friedricha Eberta i znanstvenika Horsta Opaschowskog) bacaju tamne sjene na predstojeće izbore u Njemačkoj. Prema prognozama Opaschowskog bi se doista moglo dogoditi da tabor birača koji će se oglušiti na izbore postane najveća politička sila 22. rujna ove godine.

Od 1970-ih godina se broj birača koji ne izlaze na birališta više nego utrostručio. Dok je 1973. godine samo 10 Nijemaca s pravom glasa odbijalo staviti križić na glasačke listiće, na zadnjim parlamentarnim izbora 2009. je takvih birača-apstinenata bilo skoro 30 posto. Na zadnjim pokrajinskim i lokalnim izborima taj broj se dodatno povećao. U Hamburgu, Bremenu, Sjevernom Porajnju i Vestfaliji te Mecklenburg-Vorpommernu više od 40 posto ljudi nije izašlo na izbore, a u Schleswig-Holsteinu čak preko 50 posto.

Birači više ne vjeruju političarima

"Nezainteresiranost za izbore je u Njemačkoj znatno porasla", rezimira Opaschowski. I to objašnjava time što većina političara "više nije poštena i dostojna povjerenja". Osim toga je, kaže, strankama "puno važniji ostanak na vlasti nego dobrobit građana", a političarima "vlastito prezentiranje u javnosti nego politički sadržaji". Do tog zaključka dolazi ovaj sociolog u jednoj reprezentativnoj studiji provedenoj među 1.000 ispitanika starijih od 14 godina.

U studiji Zaklade Friedricha Eberta (FES) u okviru koje je ispitano oko 3.500 birača koji ne misle izaći na izbore također ih većina kao razlog za svoju apstinenciju navodi veliko nezadovoljstvo politikom i političarima. Ostali razlozi su manje važni, kaže Dietmar Molthagen, voditelj empirijskih socioloških istraživanja u Zakladi Friedricha Eberta (FES). "Utoliko je to na neki način dobra vijest jer znači da bi se promjenom 'političke ponude' birači ponovno mogli mobilizirati", ukazuje Molthagen. Mnogi građani bi, dakle, bili voljni ponovno izaći na birališta kada bi primjetili da se političari doista zalažu za njihove probleme.

Političari i građani - dva različita svijeta

"Poltičari i građani se sve više udaljavaju jedni od drugih", zaključuje Opaschowski: "Te dvije grupe žive u potpuno različitim svjetovima." Mnoge stranke se i svjesno potpuno zatvaraju prema van.

Studije s druge strane pokazuju da je krivo uvjerenje kako mlađi birači ne izlaze na birališta. "Birača-apstinenata ima u svim dobnim skupinama", kaže Molthagen: "A u onima koji dugoročno bojkotiraju izbore je prije svega puno starijih birača." Ono što upada u oči kod studije FES-a je da puno birača-apstinenata dolazi iz nižih socijalnih slojeva. I tako zapravo zabijaju auto-gol. "Kada neka socijalna grupa bojkotira izbore, onda su njihovi interesi, naravno, manje zastupljeni", objašnjava Molthagen.

Neobrazovani i siromašni ostaju kod kuće

I sociolog koji se bavi mladima Klaus Hurrelmann primjećuje istu tendenciju u grupi kojom se on bavi: tko ima manje obrazovanja i novca, manje se osjeća dijelom društva i ne vjeruje da bi politika mogla nešto promijeniti u njegovom životu. Rezultat takvog načina razmišljanja je: neizlazak na izbore.

Shodno tome, uspješni recept protiv biračke "lijenosti" mogao bi biti: više obrazovanja, političke informiranosti i kampanja. "Dobra iskustva imamo s juniorskim izborima i izborima za mlađe od 18 godina zajedno s političkim odgojem". Na "juniorskim izborima" mogu svoj glas dati svi građani Njemačke mlađi od 18 godina bez obzira imali njemačku putovnicu ili ne. I ove godine se održavaju izbori za juniore devet dana prije parlamentarnih izbora.

"Političari više ne mogu sve sami"

Dugoročno gledano, porast broja birača-apstinenata može postati problem za demokraciju, kažu stručnjaci. Dietmar Molthagen iz FES-a vidi prije svega problem u činjenici da on vodi do smanjenja demokratske legitimnosti vlastodržaca: "Ako tek svaki drugi građanin izađe na izbore, onda će jedna stranka moći dobiti samo 13, 14 posto glasova." Loša izlaznost na izbore može malo po malo potkopati demokraciju, kaže on: "Ne može se isključiti ni da će populističke stranke pridobiti frustrirane birače na svoju stranu. Kad malo pogledamo po Europi, to im je već dijelom i uspjelo."

Hurellmann i Opaschowski ne žele ići tako daleko. "Ova opasnost ne prijeti Njemačkoj. Ljudi se danas jednostavno ne žele opredijeliti ni za jednu stranu", kaže hamburški sociolog Opaschowski. No, i on se slaže da u budućnosti politika mora građane jače uključiti u procese odlučivanja. Istovremeno apelira i na građane da se sami aktiviraju: "Oni moraju prijeći u ofenzivu. Političari ne mogu više sve sami." Aktualni događaji u Turskoj i Brazilu su pravi primjer za to. Njihov borbeni poklič zapravo glasi: "Demokraciju, molimo lijepo sad, a ne tek sutra!"