Njemačka vlada želi pomoć vjerskih zajednica

To će svakako biti uzvišen susret: ovog ponedjeljka će se njemački ministar vanjskih poslova Sigmar Gabriel obratiti vjerskim dužnosnicima iz čitavog svijeta, učiteljima islama iz Irana i Afganistana, židovskim predstavnicima iz Jeruzalema, katoličkim nadbiskupima, pravoslavnim duhovnicima i evangeličkim pastorima, anglikancima i koptima, predstavnicima bahaija, sufija i druza, šitskim i sunitskim muslimanima također. Mnogo muškaraca, jedva koja žena.

"Sudionici raspolažu utjecajem i autoritetom u svojim zajednicama i angažiraju se za mir", piše u priopćenju Ministarstva. Time je jasna i tema konferencije koja okuplja stotinjak gostiju sa jasnom zadaćom: "Odgovornost za mir vjerskih zajednica."

Ovom konferencijom njemačka diplomacija daleko zalazi izvan okvira državnih čimbenika na međunarodnoj pozornici. To je svojevrsna vanjska politika uz pomoć ne-državnih čimbenika kao nadopuna klasičnoj diplomaciji. Njemačko ministarstvo vanjskih poslova je zato uspostavilo zasebno radno tijelo.

Sve se promijenilo 2001.

Ishodište i ove konferencije seže do terorističkih napada 11. rujna 2001. u New Yorku i Washingtonu. To je korjenito promijenilo i diplomaciju, a tadašnji njemački ministar vanjskih poslova Joschka Fischer je 2002. po prvi puta postavio "povjerenika za dijalog sa islamskim svijetom" na razini veleposlanika. Nakon promjene vlade u Berlinu od toga je nastao "posebni povjerenik za dijalog između kultura".

I Washington je prije desetak godina osnovao odio posvećen religiji, a i neka europska ministarstva su krenuli tim putem.

A sada i Berlin. Ova konferencija i novo područje u ministarstvu nije tek "proširenje, nego novi početak", čuje se iz njemačkog MVP. Radi se o partnerskim projektima u civilnom društvu u, tako reći; pred-političkom području. Ali se po prvi puta radi i o sustavnoj razmjeni sa vjerskim dužnosnicima.

Heidelberška sociologinja Ines-Jacqueline Werkner ukazuje da o tome piše i Lisabonski sporazum Europske unije gdje se 2007. i EU, doduše uz put, obavezala na "otvoreni, transparentni i redoviti" dijalog sa Crkvama, a i to pokazuje važnost tih ne-državnih dužnosnika. Stručnjaci već davno savjetuju političare da koriste taj potencijal.

"Jedini važni čimbenici"

"U javnosti se ta tema dosad uzimala veoma jednostrano", objašnjava nam Werkner i to tretiranjem vjere kao izvora sukoba. Ali odgovornost za mir vjerskih zajednica i za diplomaciju imaju i izuzetno pozitivnih značenja. Upravo u kriznim žarištima su vjerske vođe "jedini važni čimbenici građanskog društva", koji poznaju problem, a povezani su i priznati su u društvu.

Konferencija je zapravo počela već u nedjelju uvečer i među gostima u Ministarstvu vanjskih poslova je i Mauro Garofalo. Upravo je tom katoličkom duhovniku iz župe Sant Egidio 1992. uspjelo nešto što međunarodnoj zajednici nije uspjelo niti nakon 16 godina napora: postigao je mirovni sporazum među zaraćenim stranama u Mozambiku, nakon rata koji je odnio gotovo milijun života.

Istraživač mirovnih pokreta Markus Weingardt je u svojoj knjizi "Što stvara mir" naveo mnoštvo drugih primjera, između ostalih u Siera Leoneu, Kongu ili Kambodži.

Na konferenciju u Berlinu su zato pozvani i mnogi lokalni vjerski čelnici: iz Sarajeva je naprimjer pozvan reis-l-ulema Husein Kavazović, koji se još uvijek trudi zadržati nekadašnji duh vjerske tolerancije u BiH, kao i predsjednik tamošnje Židovske zajednice. Iz Gvineje stižu i nadbiskup Conakrya i tamošnji muftija, a i iz Kameruna dolazi predstavnica katoličke Justitia et Pax i visoki predstavnik tamošnje muslimanske zajednice.