1. Idi na sadržaj
  2. Idi na glavnu navigaciju
  3. Idi na ostale ponude DW-a

Njemačka prije 30 godina i danas: rasizam je i dalje tu

Christoph Hasselbach
23. studenoga 2022

U rasističkom napadu u Njemačkoj 1992. poginule su tri osobe. To je bio samo dio čitavog vala rasističkog nasilja. Što se promijenilo u zemlji u odnosu na prije 30 godina?

https://p.dw.com/p/4Jvx1
Deutschland, Mölln | Rechtsextreme Brandanschläge (1992)
Foto: Christian Eggers/AP/picture alliance

Nešto poslije ponoći 23. studenoga 1992. dvojica neonacista bacili su molotovljeve koktele u dvije kuće u Möllnu. Tada 19-godišnji Lars C. i 25-godišnji Mihael P. izabrali su za cilj te kuće u mirnom gradiću u pokrajini Schleswig-Holstein, jer su tamo živjele turske obitelji. Nakon podmetanja požara, policiji i vatrogascima je upućen anonimni poziv u kojem je ukazano na požare, a osoba koja je nazvala na kraju je pozdravila sa – „Heil Hitler".

Stanari jedne od napadnutih kuća su spašeni, neki s teškim ozljedama. U drugoj kući su život izgubile 51-godišnja Bahide Arslan, njena desetogodišnja unuka Yeliz i njena 14-godišnja sestričina Ayse. Prije nego što je preminula, Bahide Arslan je uspjela spasiti svog sedmogodišnjeg unuka Ibrahima tako što ga umotala u mokre ručnike.

Val rasističkih napada

U to vrijeme, ubrzo nakon ponovnog ujedinjenja Njemačke, u roku od nekoliko mjeseci dogodio se čitav niz rasističkih napada: u Hoyerswerdi, Rostocku, Möllnu, zatim u Solingenu. U Möllnu su napadi prvi put odnijeli ljudske živote. U Solingenu je život izgubilo još pet osoba, svi su bili članovi jedne turske obitelji.

Timo Reinfrank, generalni direktor zaklade Amadeu Antonio koja se bori protiv rasizma, za Deutsche Welle opisuje tadašnje raspoloženje: „Desničarski ekstremisti su vršili pravi ulični teror i bili su dominantni u mnogim mjestima, posebno u istočnoj Njemačkoj. Istovremeno, politika i mediji su vodili rasističku debatu o azilu koja je poticala mržnju prema izbjeglicama."

Ausschreitungen Rostock Lichtenhagen 1992
Desničarsko divljanje pred domom za azilante 1992. u RostockuFoto: picture-alliance/ZB/B. Wüstneck

Bilo je to vrijeme kada je „na gotovo svim područjima u društvu vladala velika izolacija i marginalizacija migrantskog stanovništva i ljudi koji nisu bijele boje kože". To je za DW rekla hamburška odvjetnica Katrin Inga Kerstein, koja je više puta zastupala obitelj Arslan. Ona dodaje da su mediji također uljepšavali situaciju, „kako bi prikrili ovu pogromsku atmosferu ranih 1990-ih i tako sačuvali međunarodni ugled Njemačke nakon ponovnog ujedinjenja".

Kohl nije želio „turizam saučešća“

Poslije Möllna u Njemačkoj je nastao i val gnjeva, kao i suosjećanja. Još iste večeri kada se dogodio napad, nekoliko tisuća ljudi okupilo se u gradu na spontani, tihi marš. U danima i tjednima koji su uslijedili širom Njemačke održavane su demonstracije i manifestacije protiv rasizma i ksenofobije.

Na pogrebu u Hamburgu bilo je oko 10.000 ljudi, među njima i dva savezna ministra, ali ne i tadašnji kancelar Helmut Kohl (CDU). Savezna vlada ne želi „turizam saučešća“, naveo je Kohl indirektno kao razlog za nedolazak na pogreb.

Novina je tada bila da je istragu preuzelo savezno državno odvjetništvo. Jer, cilj napada bio je „narušavanje unutarnje sigurnosti Savezne Republike Njemačke“, obrazložio je tadašnji savezni državni odvjetnik Alexander von Stahl.

Počinitelji iz Möllna su odgovarali na sudu i godinu dana kasnije osuđeni na višegodišnje zatvorske kazne – za tri ubojstva i pokušaj ubojstva u sedam slučajeva. Obojica su sada ponovo na slobodi.

Deutschland Brandanschlag in Mölln 15. Jahrestag Lichterkette
Podrška žrtvama: Berlin, 15. godišnjica napada u MöllnuFoto: picture-alliance/dpa

Halle, Hanau i napad na džamiju u Möllnu

Pre 30 godina tadašnji kancelar Kohl nije prisustvovao sahrani žrtava iz Möllna, a ni Solingena. Tako hladna reakcija političara danas bi bila nezamisliva.

Predsjednik Njemačke Frank-Walter Steinmeier nedavno je u svojoj rezidenciji razgovarao s preživjelima iz Möllna, između ostalog i o poteškoćama koje su imali i još uvijek imaju s vlastima i institucijama. U jednom govoru u kolovozu Steinmeier je upozorio na društvenu klimu koja može biti plodno tlo za nasilje i zahtijevao da država učini sve što je u njenoj moći kako bi zaštitila ljude od kolektivnog bijesa, govora mržnje i nasilja.

Govoreći o tome, Katrin Kerstein citira svog klijenta Faruka Arslana, sina preminule Bahide Arslan: „Što se promijenilo? Faruk Arslan je to opisao ovako: nacisti su danas u odijelima i kravatama. Nisu više lako prepoznatljivi. Ali oni su još uvijek tu."

„Rasističko nasilje je i dalje dio svakodnevnog života mnogih ljudi", slaže se Timo Reinfrank. On ukazuje na napad na sinagogu u Halleu 2019. i napad na ljude stranog porijekla u Hanauu 2020. u kojima je život izgubilo devet ljudi. Ti napadi su „još jednom jasno pokazali akutnu opasnost koju desničarski ekstremisti i dalje predstavljaju u Njemačkoj".

A početkom rujna ove godine nepoznate osobe su u Möllnu zapalile papire na oglasnoj ploči u ulazu lokalne džamije, gdje također živi jedna obitelj. Nitko nije ozlijeđen. Istraga je još u toku.

25. Jahrestages des Brandanschlages von Mölln, Überlebender Ibrahim Arslan
Ibrahim Arslan: "Grad pokušava prisvojiti godišnju komemoraciju u Möllnu"Foto: picture-alliance/dpa/S.Sauer

Tko i kako obavlja komemoracije?

Napad koji se dogodio pre 30 godina obilježava se ove srijede 23. studenoga u džamiji u Möllnu, a potom i u crkvi Svetog Nikole. Očekuje se da će komemoraciji prisustvovati i povjerenica savezne vlade za kulturu Claudia Roth, kao i turski veleposlanik Ali Kemal Aydin. Potom će na mjestu požara biti položeni vijenci.

Govore žele održati i Faruk i Ibrahim Arslan (37) dječak kojeg je spasila njegova baka, a koja je poginula u požaru. U intervjuu za NDR on se požalio da grad pokušava prisvojiti godišnju komemoraciju u Möllnu, a da nikada nitko od vlasti nije zajedno sa žrtvama razgovarao o tome.

„Država ih nije zaštitila"

Katrin Kerstein kaže da se također promijenilo i to „da se pogođeni danas uzajamno podržavaju i posjećuju na komemorativnim događajima, jačaju jedni druge i umnožavaju i pojačavaju svoje zahtjeve, uključujući i zahtjeve prema državi – koja ih nije zaštitila, koja je zataškavala problem i koja je skretanjem pogleda i jednostranim istragama dijelom omogućila ta ubojstva".

Timo Reinfrank iz zaklade Amadeu Antonio smatra kako je „vrlo važno da političari i društvo danas shvate da se rasistički i antisemitski napadi ne odnose samo na pojedince, već́ na čitave grupe, a time i na cijelu zemlju".

Nedavno objavljena studija Sveučilišta u Leipzigu također pokazuje koliko je tema rasizma aktualna u Njemačkoj. U studiji se doduše konstatira pad čisto desničarskih ekstremističkih pogleda na svijet među Nijemcima. No ksenofobični stavovi su široko rasprostranjeni. Skoro trećina ispitanih kaže da su „stranci“ ovdje došli samo „da bi iskoristili našu socijalnu državu", a skoro isto toliko njih smatra da je Njemačka „u opasnoj mjeri preplavljena strancima".

Pratite nas i na Facebooku, preko Twittera, na Youtubeu, kao i na Instagramu