1. Inhalt
  2. Navigation
  3. Weitere Inhalte
  4. Metanavigation
  5. Suche
  6. Choose from 30 Languages

Panorama

Njemacko-francuski dan

Njemacko-francusko prijateljstvo - službeno je sklopljeno prije 41 godine - 22. sijecnja 1963. Tada su sporazum o prijateljstvu potpisali prvi njemacki kancelar Konrad Adenauer i francuski predsjednik Charles de Gaulle. Politicari zaduženi za obrazovanje obaju zemalja odredili su da ce se 22. sijecnja u školama obilježavaiti "njemacko-francuski dan". Jucer je širom Njemacke i Francuske reklamiran jezik susjeda. Ipak, koliko god politicari u Berlinu i Parizu usko suradivali zanimanje za ucenje jezika svojih susjeda vrlo je malo. Katrin Matthaei posjetila je jednu školu u Bonnu u kojoj se uci francuski.

"Ne govorim tako dobro francuski. Zato ne volim taj jezik. Previše je kompliciran i težak, jer postoji toliko gramatickih formula. Ne kao u engleskom koji je lakši i zato radije ucim engleski nego francuski".

Šestnaestogodišnji Fin sjedi u razredu sa još 22-oje kolega na satu francuskog u gimnaziji Ernst-Moritz-Arndt u Bonnu. Mnogi misle kao i ovaj njemacki ucenik: francuski, tako se cesto može cuti, je "teško nauciti" i "nekako je dosadan".

To je razlog zašto interes njemackih ucenika za francuski jezik sve više pada. Ukupan broj ucenika koji uce francuski je porastao, ali mnogi ga uce samo zato što moraju osim engelskog uciti još jedan strani jezik. Samo cetvrtina ucenika uci francuski do mature. Još uvijek postoje velike razlike izmedu novih i starih njemackih saveznih zemalja. Na istoku Njemacke manje ucenika uci francuski nego na zapadu. Što je neko njemacko podrucje bliže Francuskoj to je i veci interes za ucenje francuskog. Na primjer: u Bremenu na sjeveru Njemacke tek 19 posto ucenika uci francuski, a u pokrajini Baden-Württemberg koja granici s Francuskom, gotovo 80 posto. U ostalim pokrajinama koje granice s Francuskom, Saarlandu ili Rheinland-Pfalzu, djeca uce francuski vec u vrticu ili prvim razredima osnovne škole.

Medutim i francuski ucenici muku muce s njemackim jezikom. U posljednih 30 godina broj francuskih ucenika koji uce njemacki pao je za tri posto. Mladi Francuzi osim engleskog radije uce španjolski. Njemacki u Francuskoj ima ugled kao i francuski u Njemackoj: "teško ga je nauciti" i "nekako je dosadan", kažu mladi Francuzi.

Razlog tomu je nastava, smatra sedamaestogodišnja Tanja koja je tijekom razmjene ucenika nedaleko od Pariza posjetila jedan razred koji uci njemacki:

"Sat njemackog se odvija manje više na taj nacin da Francuzi uce gramatiku i da pravilno govore njemacki. Zato se nisu mogli dobro sporazumijevati na njemackom i zato smo najvecim dijelom razgovarali na francuskom".

Unatoc cinjenici da je zanimanje za francuskim jezikom sve manje razmjena studenata i ucenika izmedu Njemacke i Francuske je vrlo intenzivna: Prijavljeno je više od 4.300 njemacko-francuskih partnerstava škola. Time je što se tice školskih partnerstava Francuska na prvom mjestu, cak ispred Engleske. Godišnje oko 70 tisuca njemackih i francuskih ucenika odlaze na razmjenu u partnersku zemlju. Na taj nacin nastaju mnoga dugotrajna prijateljstva. Oduševljeno govori šestnaestogodišnja Lena o svojem boravku u francuskog gradu Angersu: (citaj Anžéu)

"Imala sam vrlo dragu francusku obitelj koja me ugostila. Moji partneri za razmjenu smatrali su školu vrlo važnom kao i ispunjavanje svih obveza. Bilo je cak malo previše cjepidlacenja. Medutim, vrlo su bili dragi i skrbili o meni, sve u svemu bilo je zabavno. Nismo se vidjelu vec skoro godinu dana, ali se dopisujemo emailom jedan do dva puta mjesecno".

O reklamnim akcijama kao što je "njemacko-francuski dan" profesorica francuskog Almuth Dierkes ne drži mnogo:

"Smatram da to ima smisla, ali koliko je to uspješno, to je pod velikim upitnikom, jer u školskoj svakodnevici to je akcija kratkog daha i vrlo brzo splasne. Osobno podupirem ucenje jezika na drukciji nacin, primjerice kroz razmjenu i projekte citanja. To je moj nacin potpore i stoga ne mogu dodatno još nešto uciniti".

Engleski je uvijek jasan pobjednik u konkurenciji stranih jezika na školama. Kako u Njemackoj tako i u Francuskoj udio ucenika koji uce engleski je oko 90 posto. Medutim, vodeci kadorovi u poduzecima koji djeluju na medunarodnoj sceni moraju biti najmanje trojezicni, objašnjava Eva-Elisabeth Weber iz središnjeg ureda za posredovanje radnih mjesta u Bonnu:

"Naravno da je u tom slucaju znanje francuskog od prednosti posebice kada tražite posao u Francuskoj. Osim toga mnoga poduzeca koja imaju sjedišta u njemackoj posjeduju filijale u Francuskoj i traže za to suradnike. Kada azijsko poduzece u Njemackoj ima veliku filijalu i manju podružnicu u Francuskoj tada su njemacki aspiranti s dobrim znanjem francuskog izbor broj jedan".

Na bolje mogucnosti zaposlenja danas šestnaestogodišnji Fin još ne razmišlja. Za sada se samo protiv svoje volje mora udubiti u udžbenik francuskog:

"Zemlje engleskoga govornog podrucja mnogo su zanimljivije, tamo se više dogada, I puno se više nauci nego ovdje. I u internetu i opcenito kod kompjutora, potreban je engleski. S francuskim se ne može ništa, jedino ako idete na odmor".