1. Inhalt
  2. Navigation
  3. Weitere Inhalte
  4. Metanavigation
  5. Suche
  6. Choose from 30 Languages

Panorama

Njemački profesor kojem se teško dovoljno zahvaliti

Nema dovoljno riječi hvalospjeva za njemačkog profesora fizike koji je pomogao milijunima ljudi. Prije točno 120 godina slučajno je primijetio jedan fenomen koji i danas nosi njegovo ime - to je profesor Conrad Röntgen.

8. studenog 1895. je četrdesetogodišnji profesor fizike sveučilišta u Würzburgu, Röntgen kao i uvijek eksperimentirao u svom laboratoriju u Institutu za fiziku univerziteta Julius Maximilian. Već neko vrijeme se bavio katodnim cijevima i zapravo je tek želio provjeriti zanimljiv i lijep lom svjetlosti koji nastaje u eksperimentu koji je tada već bio poznat.

Wilhelm Conrad Röntgen

Wilhelm Conrad Röntgen

Ali odjednom je primijetio da u određenoj udaljenosti također počinje svijetliti fluorescentni plin kad uključi katodnu cijev. Profesor je bio zbunjen: to se ne bi trebalo dogoditi, posuda sa plinom je bila previše udaljena da bi uopće do nje mogle doći zrake svjetlosti iz katodne cijevi. I što je još čudnije, čak i ako je stavio komad papira ili dasku pred posudu s plinom, ona je i dalje svijetlila.

Röntgenu je bilo jasno da je otkrio nešto, nekakve zrake iz katodne cijevi koje do tada nisu bile poznate - i to je zapravo njegova najveća zasluga, smatra Roland Weigand, član kuratorija u Würzburgu koji i danas nosi ime Wilhelma Conrada Röntgena i gdje je njegov nekadašnji laboratorij pretvoren u muzej: "Njegova znanstvena zasluga je bila prepoznati nepoznati fenomen i to onda dalje istraživati."

Šest tjedana nije izlazio

A to je njemački profesor učinio sa golemom upornošću: kaže se da punih šest tjedana nakon toga nije napuštao svoj laboratorij makar mu je stan bio tek kat iznad. To zračenje koje je nevidljivo ljudskom oku je nazvao X-zrake - tako se to još uvijek zove na primjer na engleskom jeziku. Na njemačkom i čitavom nizu drugih jezika su u znak hvale i poštovanja te zrake nazvali po otkrivaču. Tek negdje pred Božić te godine, 22. prosinca 1895. je načinio i poznatu fotografiju šake njegove supruge, makar je očito već točno znao što će naći na fotografskoj ploči. Samo šest dana kasnije je i dao objaviti svoj znanstveni rad "O novoj vrsti zračenja."

Curica na rendgenskom stolu

Ispunjen je san liječnika: mogu 'vidjeti' što se dešava u nečjem organizmu.

Slava i priznanja su došla gotovo odmah: ne samo da je on otkrio novu vrstu zračenja, nego su njegove zrake mogle nešto o čemu su liječnici oduvijek samo sanjali - vidjeti što se događa "ispod kože". 1901. je zato upravo njemu dodijeljena tek osnovana Nobelova nagrada za fiziku za zaslugu koju je on učinio za ljudski rod. Na žalost, njegov izum je samo nekoliko godina kasnije bio ljuto potreban: u Prvom svjetskom ratu su se već naveliko koristili njegov uređaj, ali osim kostiju su liječnici shvatili i da se njime mogu vidjeti i promjene u tijelu nekih drugih bolesti, poput tuberkuloze.

Velik profesor i velik čovjek

Danas se život bez rendgenskih zraka jedva može zamisliti: ne samo u bolnicama i operacionim salama, nego i u pregledu prtljage na aerodromima, povjesničari umjetnosti otkrivaju što su slikari naslikali i ispod djela koje mi poznajemo, može se "gledati" i iza zidova na golemu sreću arheologa, a rendgenom se redovito provjeravaju i industrijski dijelovi gdje je osobito važno, da li imaju neku pukotinu: u osovinama, brodskim vijcima, kotačima željeznice. I tako dalje, i tako dalje...

Doduše, sve do sredine prošlog stoljeća se uopće nije znalo da to zračenje može biti i opasno. Liječnici su prije toga pacijente za svaku sitnicu slali "na rendgen", a industrija je i proizvodila uređaje sa sve snažnijim rendgenskim zrakama. Ali nakon atomskih bombi se počelo shvaćati koliko zračenja mogu biti opasna pa tako i rendgentske zrake ioniziraju tkivo i mogu uzrokovati rak. Tako su današnji medicinski uređaji mnogo slabiji, ali i mnogo precizniji od nekadašnjih, mada liječnici još uvijek šalju "na rendgen" samo ako se baš mora.

T. rex-Schädel CT-Aufnahme

Primjena tog otkrića praktično ne poznaje granica: ovo je lubanja tiranosaurusa - makar je još uvijek zaštićena zemljom i povrh toga, u drvenom sanduku. Ali za te zrake to nije nikakav problem.

I profesor Röntgen je umro 1923. u dobi od 77 godina od raka debelog crijeva. Doduše, malo je vjerojatno da njegova kobna bolest ima ikakve veze sa zračenjem kojeg je otkrio: uređaji koji su još njemu stajali na raspolaganju nisu imali tu snagu da trajno oštete organizam. Treba još istaći i još jednu karakternu osobinu ovog velikog njemačkog profesora: on jest doduše bio izuzetno šutljiv i povučen, nije imao mnogo prijatelja, a kada je radio na nekom problemu nije se osvrtao niti na ono što mu je supruga pokušavala reći za objedom.

Ali on namjerno nikad nije zaštitio svoj izum. Da jest, to bi mu donijelo i golem imutak. No na upit tvrtke AEG da li smije početi proizvoditi njegov uređaj, odgovorio je da taj izum "služi čitavom čovječanstvu i ne smije biti zaštićen nekakvim patentima, licencama i zaštiti pojedinih poduzeća." To je onda i bio razlog da se rendgenski uređaj tako brzo proširio, na sreću milijuna ljudi u čitavom svijetu.

Preporuka uredništva