1. Inhalt
  2. Navigation
  3. Weitere Inhalte
  4. Metanavigation
  5. Suche
  6. Choose from 30 Languages

Priča dana

Njemački porezni bjegunci

Nekoliko vrlo poznatih njemačkih sportaša i umjetnika uopće ne plaćaju porez u svojoj domovini. To je pod određenim okolnostima legalno. Ali, ponekad se, kako pokazuje primjer Borisa Beckera, pojave i veliki problemi.

Tko dobro zarađuje, mora platiti puno poreza. U Njemačkoj trenutno porezna stopa za osobe s najboljim primanjima iznosi 45%. Oni se nalaze pred dilemom. Ili će poreznim upravama prebaciti poveću novčanu svotu. Ili ne plaćati porez u Njemačkoj. To je moguće, u slučaju da svoje prebivalište "prebace" u inozemstvo i tamo plaćaju porez.

Ima dosta primjera poznatih osoba koje su to već učinile, tabloidi obožavaju ovu temu: bivša tenisačica Steffi Graf, nekadašnji teniski idol Boris Becker, automobilistička braća Ralf i  Michael Schumacher –  na listi ima i sportaša, ali i umjetnika i poduzetnika.

Gdje?

Porezne prijave

Kako izbjeći plaćanje poreza u domovini?

Za plaćanje poreza nije relevantna nacionalnost, već mjesto prebivališta. Dirk Beyer, pravnik iz kelnskog odvjetničkog ureda LHP je stručnjak za porezno pravo. U razgovoru za DW on upozorava da si građani naravno ne mogu tek tako izabrati gdje će plaćati porez. Ali: "Postoji sloboda odabira mjesta boravka unutar Europske unije. I to je onda temelj za primjenu poreznog prava."

Thomas Eigenthaler, predsjednik Njemačkog poreznog sindikata (DSTG), potvrđuje Beyerove riječi: "Sve ovisi o tome gdje je netko prijavljen!" Zato njemački porezni bjegunci kupuju ili iznajmljuju kuće i stanove u Švicarskoj, Monacu ili na Cipru i navode kako je to njihovo novo prebivalište. "Neke zemlje s osjetno nižom stopom oporezuju prihode", pojašnjava Dirk Beyer i dodaje: "Na Cipru je to primjerice deset posto. Ima i zemalja sa stopom od 12,5 ili 15 posto."

Kako?

Tko živi u inozemstvu smije naravno dolaziti u Njemačku, kako bi obavljao svoje poslove ili posjećivao prijatelje i obitelj. Ali, pravilo je da ta osoba u Njemačkoj tijekom kalendarske godine ne smije provesti više od 183 dana. Ukoliko to nije slučaj, porezni uredi postanu sumnjičavi i vole provjeriti o čemu se točno radi u konkretnom slučaju. Brojanje dana nije baš pametna ideja, to je na svojoj koži osjetio i jedan teniski idol.

Boris Becker se nerado sjeća 1980. godine. Kao prebivalište je nekadašnji tenisač tada naveo Monaco, i tamo je plaćao porez. A njemačkim je poreznim vlastima prešutio činjenicu da često boravi i u jednom stanu u Münchenu.

Steffi Graf i Boris Becker, osvajači Wimbledona 1989. godine

Steffi Graf i Boris Becker, osvajači Wimbledona 1989. godine

Becker doduše u tom stanu (koji je iznajmila njegova sestra) nije provodio više od 183 dana godišnje, stanarinu su plaćali roditelji, ali Becker je posjedovao ključ od stana. Financijska uprava je došla do zaključka da za poznatog njemačkog sportaša Monaco možda i nije "baza", središnja točka u životu. Becker, je, tvrdili su poreznici, porez morao plaćati u Njemačkoj. To je tenisača koštalo nekoliko milijuna eura i jednu sudsku presudu sa statusom "utajivača poreza".

Cijena?

Kad god neka poznata osoba preseli u inozemstvo iz poreznih razloga, javnost se uzbudi. Zgražanje vjerojatno nije baš u svim slučajevima iskreno, jer većina građana Njemačke ionako smatra da su utaja poreza ili bijeg od poreza beznačajni prekršaji, žali se šef DSTG-a Eigenthaler. On smatra da je "nemoralno" bježati od poreznih vlasti, jer su za njega porezi "cijena jedinstva, prava i slobode".

Thomas Eigenthaler se žali i da porezni bjegunci imaju lagan posao. "Ministri financija u Njemačkoj čine premalo kako bi se obračunali s poreznim bjeguncima i utajivačima poreza", smatra on i napominje kako bi trebalo zaposliti više suradnika, posebice u onim odjelima koji ciljano kreću u "lov" na utajivače i bjegunce. Umjesto toga se smanjuje broj zaposlenika, u cijeloj Njemačkoj za oko deset posto, žali se naš sugovornik.

Njemačka porezna prijava

Njemačka porezna prijava

Patriotizam?

Thomas Eigenthaler ima i prijedlog kako bi politika mogla riješiti ovaj problem: "Zašto se oporezivanje ne bi povezalo s nacionalnošću?" Tako bi svi Nijemci morali plaćati porez u Njemačkoj, bez obzira gdje oni živjeli. Taj bi potez mogao natjerati i njemačke nacionalne sportske junake poput Beckera ili Michaela Schumachera da razmisle o povratku u domovinu. Oni bi morali razmisliti "je li im važan patriotizam, odnosno jesu li iz pragmatičnih razloga spremni odreći se nacionalnosti".

Pravnik Beyer je skeptičan. U načelu je ideja dobra, kaže on u razgovoru s DW-om, ali nije izvediva u praksi. Kako će neki njemački građanin koji živi i zarađuje u inozemstvu, samo dostaviti poreznu prijavu nekoj poreznoj upravi u Njemačkoj? To je teško, a osim toga bi porezne vlasti morale imati ovlasti i provođenja istražnih postupaka u inozemstvu, tvrdi on. A to nije moguće, jer su nacionalne granice ujedno i granice unutar kojih se takve istrage smiju voditi.

Preporučljivo?

Dirk Beyer argumentira da su utaja poreza i bijeg od plaćanja poreza sve riskantniji, jer je politika shvatila ozbiljnost situacije. Od ove godine unutar Europske unije u okviru "spontane razmjene informacija" primjerice nizozemske porezne vlasti mogu se konzultirati s njemačkim kolegama oko nekog konkretnog slučaja. Zaključak:

"Ne treba riskirati utaju poreza. Parkiranje novca u inozemstvo ili prebacivanje prebivališta izvan nacionalnih granica nije preporučljivo."