1. Inhalt
  2. Navigation
  3. Weitere Inhalte
  4. Metanavigation
  5. Suche
  6. Choose from 30 Languages

TEME

Njemački gospodarstvenici zabrinuti zbog Irana

U njemačkim gospodarskim krugovima u zadnje vrijeme vlada sve veća zabrinutost da bi trajni prijepor zbog iranske nuklearne politike i američke prijetnje sankcijama odnosno vojnom intervencijom mogli omesti ili čak uništiti ono što se posljed­njih godina gotovo neprimjetno razvilo u vrlo uspješnu priču.

Atomski prijepor ugrožava njemački gospodarski angažman u Iranu.

Atomski prijepor ugrožava njemački gospodarski angažman u Iranu.

Njemačka je za Iran gospodarski partner broj jedan. Pa čak i ako Iran zauzima tek 35. mjesto u njemačkoj vanjskotrgovinskoj bilanci, ta je zemlja vrlo obećavajuće tržište s velikim potencijalom gospodarskoga rasta.

Iran sa svojih 70 milijuna stanovnika slovi kao najveće tržište u regiji. Zahvaljujući svom zemljopisnom položaju mogao bi poslužiti i kao važna okretnica za trgovinu u tom dijelu svijeta. Tome u prilog idu i veliki potencijal radne snage s dobrom naobrazbom te relativno dobra infrastruktura za proizvodnju i trgovinu. Stoga bi Iran mogao biti idealno uporište za poslo­vanje njemačkoga gospodarstva u regiji.

No, već i sam gospodarski angažman njemačkih poduzeća u Iranu mnogo obećava: 12 posto međunarodnih radnih zajednica u Iranu otpadaju na Njemačku s ukupnom vrijednošću od pola milijarde eura. Međutim, mnogo važniji je njemački izvoz u Iran. Od 2000. do danas on se udvostručio na razinu od gotovo 3,6 milijardi eura. Samo u zadnje tri godine izvoz je porastao za trećinu, a u prvim mjesecima tekuće godine za daljnjih 40 posto. Osobito upečatljiv bio je razvoj strojogradnje, čiji se izvoz u Iran u roku od godine dana učetverostručio na razinu od 1,2 milijarde eura.

Njemačka – tradicionalni i omiljeni gospodarski partner Irana

Brojni su i napori samoga Irana da se razvije u gospodarsku silu regije. Nedavno izabrani predsjednik Mahmud Ahmadinedžad obećao je otvaranje novih radnih mjesta kako bi poboljšao stanje siromašnog stanovništva. Za to su mu nužna gospodarska ulaganja iz inozemstva, a Njemačka mu se nudi kao tradicionalno dobar i omiljen partner.

No, Njemačka je i partner skupine triju europskih država koje su s Iranom vodile atomske pregovore. Od njih se, doduše, još uvijek nije odustalo, ali su oni nakon ponovnog puštanja u rad iranskog pogona za obogaćivanje urana ozbiljno zapeli. Takozvana skupina E-3 prethodno se bila osjetno približila američkim stajalištima u zahtjevima prema Iranu. Jedino po pitanju američke prijetnje sankcijama ili čak vojnom intervencijom tri su zemlje, a među njima osobito Njemačka, odugovlačile s reakcijom. Možda odriješito „ne“ saveznoga kancelara Schrödera vojnoj opciji ima veze s predizbornom kampanjom u Njemačkoj, ali bi ono svakako trebalo zaštiti i njemačke gospodarske interese prema Iranu.

Ukoliko bi se, međutim, klima opasno zaoštrila, moglo bi doći i do negativnog zaokreta u do sada tako uspješnom razvoju njemačko-iranskih gospodarskih odnosa. To bi poglavito teško pogodilo tvrtke koje ne samo da izvoze u Iran, nego su tamo i izravno ulagale: na primjer dioničko društvo Linde, koje je u iransku petrokemiju uložilo gotovo pola milijarde eura ili njemačke proizvođače automobila Volkswagena i Audija koji se pogonima za montažu upravo okušavaju u poslovanju u Iranu.