1. Inhalt
  2. Navigation
  3. Weitere Inhalte
  4. Metanavigation
  5. Suche
  6. Choose from 30 Languages

Gospodarstvo

Njemački "Dan ovisnosti o ribi"

Svaki Nijemac godišnje pojede u prosjeku oko 15 kilograma ribe. To je četiri puta više nego što njemački ribari u europskim vodama smiju uloviti. Stoga oni pronalaze načine da ribu love izvan EU-a - što ne bi smjeli.

„Danom ovisnosti o ribi“, odnosno, “Fish Dependence Day”, u nedjelju, 6.travnja 2014. započinje u Njemačkoj “sezona” uvoza ribe i rakova iz morskih voda izvan EU-a. To jednostavno znači da je statistički gledano, Njemačka od ovog dana upućena isključivo na uvoz morskih proizvoda. Ovaj „Dan ovisnosti o ribi“ proglasila je britanska zaklada New Economics i to za svaku zemlju Europske unije posebno. Tako primjerice, u Italiji će ovaj dan biti 13.travanj, u Protugalu gdje svaki stanovnik pojede godišnje oko 61 kilogram ribe, „Dan ovisnosti o ribi“ će biti 1.svibnja. A kada se izračunaju sve zemlje članice EU-a, njihov zajednički datum od kojeg nadalje statistički gledano ribu moraju uvoziti je 11.srpnja. Drugim riječima, to ujedno znači da gotovo polovica ribe koju građani EU-a konzumiraju tijekom godine dana, dolazi iz izvaneuropskih voda.

Desetljećima se nije činilo ništa

Za nastalu situaciju su zapravo krivi sami Europljani. „Doista je tako da su mnoga područja u europskim vodama zbog prevelikog ribolova u strašno lošem stanju. Ovdje se već desetljećima lovilo više ribe nego što je ova vrsta na prirodan način mogla producirati“, kaže Nina Wolff iz nevladine organizacije Ocean2012. Samim time, „Dan ovisnosti o ribi“ zapravo se može shvatiti kao jedna vrsta upozorenja i opomene upućene njemačkoj vladi da pod hitno poduzme korake kako bi se popravila situacija s brojem ribe u njemačkim vodama.

Europski ribarski brodovi ilegalno love tamo gdje ne bi smjeli

Europski ribarski brodovi ilegalno love tamo gdje ne bi smjeli

No, kako bi uopće do toga moglo doći, bilo bi potrebno jedno vrijeme „mira“ tijekom kojeg bi se riblja populacija mogla oporaviti. Stoga su primjerice organizacija za zaštitu okoliša Greenpeace i zaklada WWF, već sada uputile apel, odnosno, savjet potrošačima u kojem stoji kako bi bilo najbolje kada bi na neko vrijeme odustali od konzumacije i kupnje riba kao što su skuše, jegulje, crveni grgeč te sjeverno morski bakalar. Obzirom da istodobno oko 30 posto svjetskih voda vrijede kao područja s manjkom ribe, zaklada WWF preporučuje obustavu kupovine za oko 101 riblju vrstu koja u Njemačku dolazi iz uvoza.

Svim ovim upozorenjima pokušava se ne samo popraviti situacija u europskim vodama, već i pomaknuti datum „Dana ovisnosti o ribama“ na konac godine. Organizacija Ocean2012 zajedno s humanitarnom organizacijom „Brot für die Welt“, traži od njemačke savezne vlade da počne konačno provoditi u djelo reforme EU-a po pitanju ribarstva i koje su na snagu stupile još u siječnju ove godine. „To je u našem interesu. Njemačka je bila jedna o zemalja koje su potakle ove reforme. Prema ovim novim pravilima, do 2020. godine bi se europske vode trebale oporaviti i ponovno davati dovoljno ribe…”, kaže parlamentarna državna tajnica u Ministarstvu poljoprivrede, Ursula Flachsbarth.

Brodovi s mongolskim zastavama

Međutim, prema ovim novim pravilima, europski ribari se moraju pridržavati pravila ne samo u domaćim vodama, već i izvan njih. „Primjerice, u Africi nedostaje također ribe koja je potrebna ondašnjem stanovništvu za život. EU mora drastično smanjiti i ulove ribe na svjetskim morima. Sporazumi po pitanju ribarstva sa zemljamam u razvoju smiju morali bi se sklapati samo u iznimnim slučajevima, na područjima na kojima ima više neg dovoljno ribe. Osim toga, riba ulovljena izvan Europe, morala bi se obrađivati u dotičnim zemljama kako bi nastajala i radna mjesta”, upozorava Francisco Mari iz humanitarne organizacije “Brot für die Welt”.

Riba

Organizacije za zaštitu okoliša izdale su popis s vrstama ribe koje potrošači ne bi smjeli kupovati

On dodaje kako je situacija posebno teška na jugu Europe, u Španjolskoj budući da tamo gotovo i ne postoji neka kontrola brodova. „Uvjeti pod kojima ovi brodovi plove gotovo se i ne mogu kontrolirati. U međuvremenu tamo primjećujemo brodove koji plove pod mongolskom zastavom iako ta zemlja niti nema more…“ kaže Mari. Najveći problemi primjećuju se trenutno u vodama Namibije; ovdje čak 90 posto ulovljene ribe odlazi u Europu. Samoj zemlji ostaje tek nekvalitetna riba ili ništa.

Mari pozitivno ocjenjuje najnoviju odluku Europskog ribarskog vijeća kojom je objavljena „crvena lista“ zemalja koje se ne pridržavaju međunarodnih pravila. Na njezinom vrhu se nalaze Guinea, Belize i Kambodža. Prema ovoj odluci niti jedna EU zemlja ne smije kupovati ribu iz ovih zemalja. No, nažalost i ovdje su već pronađeni načini zaobilaska ovog pravila. U vodama Guinee se primjerice već godinama primjećuju kineski brodovi koji ribu na europske brodove istovaruju na otvorenom moru – daleko od očiju i kontrola.

Preporuka uredništva