1. Inhalt
  2. Navigation
  3. Weitere Inhalte
  4. Metanavigation
  5. Suche
  6. Choose from 30 Languages

Priča dana

Njemački židovi - život u vremenskoj kapsuli

I najmanji dokumenti su važni za istraživanje njemačko-židovske ostavštine, kažu u Centru Moses Mendelssohn. Stoga su mladi istraživači upućeni da po svijetu otkrivaju još preostale tragove.

default

Deutsch-Jüdisches Kulturerbe MMZ Potsdam

Mlada, zgodna žena, u pratnji pristalog mladog muškarca. Oboje se smiješe u kameru, oboje zamotani u tople kapute. 7. je studeni 1938. - dva dana prije tzv. Kristalne noći (zapravo noći pogroma), u kojoj su nacisti sustavno uništavali sinagoge, židovske prodavaonice, stanove i groblja po Njemačkoj.

Adelheid Struck na crtežu iz tridestih godina

Adelheid Struck na crtežu iz tridestih godina

Za mladu ženu s fotografije 7. studenog je završio dio njezinog života, koji joj je izuzetno puno značio. Nacistička diktatura zabranila je rad Židovske kulturne udruge Rhein-Ruhr. Adelheid Struck kretala se u umjetničkim krugovima i sačuvala je fotografije s premijera i raznih svečanosti. Dokumentirala je i "Dan raspuštanja kulturne udruge", kako je sama bila napisala ispod fotografije.

Pismo iz Theresienstadta

Sad album s fotografijama leži na stolu u stanu njezinog sina Michaela Naveha u Tel Avivu. To je dio ostavštine njegovih roditelja, koji su pred nacizmom bili pobjegli u Palestinu i tamo se potom upoznali. Naveh je po stolu poslagao sačuvana pisma, svjedodžbe, slike i knjige. Među njima je i crtež koji prikazuje njegovu majku: fine crte lica, melankoličan pogled - možda djelo nekog obožavatelja, nacrtano negdje u kazalištu? Tu su i knjižice s programom Židovske kulturne udruge, karte za kazalište, zbirka bajki braće Grimm na njemačkom i engleskom. Na potvrdi o ulasku u Palestinu Navehovoga oca iz 1936. stoji potpis britanskog "commissioner for Palestine" (povjerenika za Palestinu). A tu je i pismo koje su 1942. Navehovom ocu u Palestinu poslali njegovi roditelje iz koncentracijskog logora Theresienstadt. Na pismu je pečat Crvenoga križa i cenzora u Palestini. Pismo je stiglo. Roditelji su u Theresienstadtu "nestali", kaže Naveh.

Michael Naveh und Felicitas Grützmann vom MMZ sichten den Nachlass von Navehs Eltern. Foto. DW/Aya Bach Datum: August 2012 ***Herr Dr. Naveh ist mit der Veröffentlichung sämtlicher BIlder - ausschließlich im Zusammenhang mit dem Bericht zum Projekt des MMZ - einverstanden. Frau Felicitas Grützmann vom MMZ ist mit der Veröffentlichung der Bilder ihrer Person im Zusammenhang mit dem Bericht zum Projekt des MMZ einverstanden.***

Michael Naveh i Felicitas Grützmann proučavaju ostavštinu njegovih roditelja

"Ja se sva naježim kad vidim ovakve dokumente", kaže Felicitas Grützmann iz Centra Moses Mendelssohn u Potsdamu (MMZ), koja s Michaelom Navehom pregledava dokumente. Ona sudjeluje u istraživačkom projektu kojem je cilj očuvanje njemačko-židovskoga kulturnog nasljeđa. Naveh je o njihovu radu saznao iz članka objavljenog u njemačko-hebrejskim novinama "MB Yakinton", pa se javio da posjeduje dokumente koji bi mogli biti zanimljivi. Dr. Naveh je veterinar koji radi u farmaceutskoj industriji i nada se da će se MMZ na odgovarajući način pobrinuti o ostavštini njegovih roditelja.

Kulturno blago u kovčegu

Felicitas Grützmann unatoč tomu što je krajnje ganuta, na dokumente gleda i okom znanstvenice: "Fotoalbum je za naše istraživanje najvažniji. To je pravo blago! Već je samo po sebi zanimljivo da je majka album i knjižice s programom kulturne udruge uopće uzela sa sobom u Palestinu, vjerojatno u jednom kovčegu u koji možda stane deset kilograma. Ne mogu umanjivati vrijednost dokumenta kao što je dirljivo pismo iz Theresienstadta, ali mislim da ovakvih pisama ima i u drugim ostavštinama."

Michael Naveh je i sam pokušao dokučiti zbog čega su njegovi roditelji sačuvali baš ove dokumente: "Ono što su moji roditelji ovdje napravili ja nazivam "vremenska kapsula". Oni su iz Berlina i Kölna ponijeli kulturu koja je tada, kad su oni napuštali Njemačku, bila na svom vrhuncu - i oni su je čuvali. To se sa tijekom vremena ništa nije promijenilo."

Sanjao na njemačkom

Doseljenički dokumenti oca Michaela Naveha

Doseljenički dokumenti oca Michaela Naveha

Isto je vrijedilo i za njegova oca koji je radio kao dekorater. "On je i dalje živio kao Jecke (izraz za njemačke židove koji su se doselili u današnji Izrael)", priča Naveh. "Sa šetnjama po prirodi, pjevanjem, kulturnim večerima, koncertima i operom, a kod kuće s klasičnom glazbom. Puno je čitao. Mislim da sam to naslijedio od njega. Kao dijete sam čitao paralelno po dvije, tri knjige. On je kasnije vrlo često putovao u Berlin, surađivao s berlinskim gradskim vlastima. Živio je život njemačkog židova u egzilu. Vjerojatno je sanjao na njemačkom!"

Upravo ovakve biografije želi istraživati Centar Moses Mendelssohn. "Naravno da se tu postavlja i pitanje identiteta: Kako su ljudi sami sebe definirali u inozemstvu? Kako su se osjećali?", kaže Felicitas Grützmann. Odaziv je, kaže, do sad bio pozitivan. Mnogi su se pitali, zbog čega netko to već odavno nije istražio? "Vrijeme nam istječe. Dokumenti trule po podrumima, svjedoci vremena umiru. Moramo djelovati sada."

Preporuka uredništva