1. Inhalt
  2. Navigation
  3. Weitere Inhalte
  4. Metanavigation
  5. Suche
  6. Choose from 30 Languages

Kultura

Njemački đaci ne poznaju njemačku povijest

Što razlikuje demokraciju od diktature - to bi načenlo trebao znati svaki građanin. Ali nova studija pokazuje - mnogi učenici u Njemačkoj o tome nemaju pojma. Razlog: nedostatan obrazovni sustav.

Oni su učenici devetog, desetog ili jedanaestog razreda neke od njemačkih srednjih škola, što znači da imaju 16 ili 17 godina. Time je jedna stvar već jasna - niti jedan od 6000 učenika koje je za svoju studiju o poznavanju povijesti anketirao Klaus Schroeder, profesor na Slobodnom sveučilištu u Berlinu ne zan iz vlastitog iskustva što to znači živjeti u diktaturi. Cilj studije je bilo istražiti što učenici u Njemačkoj znaju o četiri društvena uređenja koja su od 1933 postojala na njemačkom tlu: "Treći Reich" nacionalsocijalsta, Njemačka demokratska Republika (DDR) i njen zapadni susjed Savezna Republika Njemačka (BRD) i konačno Njemačka nakon ujedinjenja.

Učenici u razredu

U školama se premalo nauči

Rezultati istraživanja su šokantni, navodi Schroeder: "40 posto učenika ne zna razliku između demokracije i diktature. Mnogi smatraju da nacionalsocijalizam nije bila diktatura, a još više ih smatra da to nije bila niti socijalistička Istočna Njemčka." Ali ono što je politologa iz Berlina najviše iznenadilo: gotovo svaki drugi učenik smatra da Savezna Republika Njemačka prije ujedinjenja 1989. nije bila demokratska. Čak i državu u kojoj sada žive učenici loše ocjenjuju: samo 60 posto smatra da je današnja njemačka demokratska država.

Nepoznavanje činjenica

Pri površnom čitanju rezultata studije, mogao bi se steći dojam kako se tu radi o alarmantnom političkom raspoloženju među mladima. Ali taj dojam vara: mnogim učenicima jednostavno nije jasno što se u stvari podrazumijeva pod pojmovima "demokracija" ili "diktatura". Schroeder naglašava da ocjene pojedinih društvenih uređenja ponajviše ovise o znanju ispitanika - "što je više znanja, to je više nijansi u ocjenjuvanju četiri sustava".

Nacistička manifestacija u Nürnbergu

Ovako izgleda demokracija? Ipak, mnogi njemački učenici imaju nejasnu predodžbu o nacističkoj državi.

Studija je s jedne strane ispitivala poznavanje činjenica. Jedno pitanje je primjerice bilo: što je ukinuto neposredno nakon dolaska Hitlera i njegovih nacionalsocijalista na vlast - marka, vopjna obveza, sloboda putovanja ili temeljna ljudska prava? S druge strane se tražio stupanj suglasnost mladih na primjer s tvrdnjom: "Nacionalsocijalizam nije bila diktatura".

Kritika obrazovnog sustava

Da li su učenici više odgovarali na osnovu uvjerenja, ili su naprosto pogađali, to se ovim istraživanjem nije moglo točno ustanoviti. Ali je jedan je rezultat nesporan: utjecaj roditeljskog doma i podrijetla na stupanj znanja. Djeca stranaca su i u ovom istraživanju pokazala znatno manji stupanj znanja od djece čiji su roditelji Nijemci ne samo po državljanstvu već i po podrijetlu. A među djecom migranata je posebno kod onih turskog odnosno kurdskog podrijetla nacionalsocijalizam dobio natprosječno dobre ocjene. To, smatraju istraživači, ima veze s rasprostranjenom netrpeljivošću prema židovima i općenito Izraelu u roditeljskim domovima te djece, odnosno okružja u kojem se socijaliziraju.

Rušenje Berlinskog zida

Ako je pitati učenike, kad je padao Berlinski zid, nije jasno sa koje strane zida je bila demokracija.

Ali najveći utjecaj na stupanj znanja mladih ipak ima škola, napominju znanstvenici. Više od 80 posto ispitanika navodi da je to za njih glavni izvor znanja o povijesti. A s obzirom na način obrazovanja u Njemačkoj, loši rezultati ne iznenađuju. Već godinama se primjećuje trend, da se od učenika u školama sve manje traži poznavanje činjenica, a umjesto toga su nastavni planovi pretrpani analizama, kaže Schroeder. "U nekom trenutku je didaktika u Njemačkoj promijenila smjer i počelo se tvrditi da učenici više ne trebaju posjedovati znanje, već da je dovoljna kompetentnost koja im omogućuje nešto saznati i prikupiti informacije. Ali tu se postavlja pitanje, kako je moguće postići kompetentnost, ukoliko nedostaje temeljno znanje?", pita se Schroeder.

On ukazuje na to da bi škole morale učenicima posredovati i jasna mjerila vrijednosti. Ne radi se o povratku konceptu "učenja podataka napamet", već o "posredovanju znanja uz njegovo istovremeno vrednovanje. U osnovi bi svakom nastavniku trebalo biti jasno da svaka školska nastava, pa tako i nastava povijesti, nije nešto o čemu se ne bi trebalo ili smjelo donositi vrijednosne stavove, već upravo obratno: da je ključno učenicima posredovati vrijednosnu orijentiranost naspram načela našeg ustava."