1. Inhalt
  2. Navigation
  3. Weitere Inhalte
  4. Metanavigation
  5. Suche
  6. Choose from 30 Languages

Priča dana

Njemačka pogrebnica hrvatskih korijena

Posao pogrebnika u pravilu ne pripada među one atraktivnije a ljudi koji se njime bave obično slove za "mračne i malo čudne". No, primjer Gabrielle Križančić-Jakovljević u svakom smislu dokazuje nešto sasvim drugo.

Gabrielle Križančić -Jakovljević u kapelici u svom pogrebnom uredu

Gabrielle Križančić -Jakovljević u kapelici u svom pogrebnom uredu

Posao Gabrielle Križančić–Jakovljević ujedno je, kako kaže, i njezin poziv, njezina "misija". Naslijedila ga je od svog oca Stjepana Križančića koji je u Wuppertal stigao prije mnogo godina iz Klanjca u Hrvatskom Zagorju i ovdje se oženio kćerkom gradskog pogrebnika. Danas je u mirovini, a Gabrielle je preuzela Pogrebno poduzeće koje je zapravo osnovao još njezin pradjed 1899. godine.

"Mislim da se može reći da za mene nikada nije postojala alternativa ili želja da radim nešto drugo", kaže Gabrielle i dodaje da je već kao dijete počela pomagati, tada još nesvjesno. "Kada u uredu ne bi bilo nikog, tada bi se ja javljala na telefon i zapisivala želje vezane za pogreb. I što sam postajala starija to mi je bilo sve jasnije da ću nastaviti obiteljsko nasljeđe", prisjeća se ova 42-godišnjakinja.

Gabrielle Križančić i Stipo Jakovljević

Gabrielle sa suprugom Stipom Jakovljevićem

Ubojstva i smrt djece su najteža za podnijeti

Gabrielle svoju zadaću vidi u prvom redu u pružanju pomoći, podrške i suosjećanja ožalošćenima, članovima obitelji. "Ovisno o tome tko je preminuo, tuga može biti beskrajno bolna i kroz nju svatko mora proći sam. Na meni je da olakšam situaciju a ne samo da organiziram pogreb. Pokušavam ljudima prenijeti osjećaj da nisu sami, da dio tereta mogu preuzeti ja i da ću im dati koliko mogu", priča Gabrielle. Ona najpozitivniju stranu u svom poslu vidi u činjenici, kako kaže, da se može "normalno, ljudski i autentično ponašati", da ne mora "sakrivati nikakve osjećaje i ako joj poteku suze, onda je to sasvim u redu".

Pa, ipak, iako je smrt, kako kaže, nešto normalno, nešto što ide uz svačiji život - neke situacije su i za nju ipak izuzetno teške. "Ubojstva recimo ili - smrt djece. Oboje je toliko strašno, to ne mogu uopće riječima opisati. Takve situacije su za mene osobno uvijek iznova teške i tada je i meni potrebna pomoć i neko vrijeme da to prebrodim", priznaje Gabrielle Križančić-Jakovljević.

Na sljedećoj stranici: U Hrvatsku i BiH dva puta mjesečno

Preporuka uredništva