1. Inhalt
  2. Navigation
  3. Weitere Inhalte
  4. Metanavigation
  5. Suche
  6. Choose from 30 Languages

Gospodarstvo

Njemačka ovisnost o ruskom plinu

Njemačka uvozi više od 70 posto energenata. A samo ruski plin, nafta i ugljen pokrivaju više od četvrtine ukupne potražnje. Dugoroöno postoje razne ideje, ali kratkoročno, za uvoz energenata iz Rusije nema alternative.

Zbog krize u Ukrajini, u Njemačkoj se vodi nova rasprava o energiji. Njemačka naime u velikoj mjeri zavisi od uvoza nafte i plina iz Rusije. Prema proračunima Radne grupe za energetski bilans njemačke vlade, ukupna kvota uvoza energenata u zemlji je prošle godine povećana i iznosi 71 posto. Pritom je daleko najvažniji opskrbljivač Njemačke energijom Rusija: 38 posto uvoza prirodnog plina, 35 posto od ukupnog uvoza nafte i 25 posto uvoza ugljena dolazi iz te zemlje. Time Rusija zadovoljava više od četvrtine ukupnih njemačkih energetskih potreba. Prihvatljive alternative nisu na vidiku.

Samo 15 posto potrošnje gasa Njemačka može pokriti vlastitom proizvodnjom. Veliki dio potrebnog plina se uvozi iz Norveške i Nizozemske. Na neko kraće vrijeme, ove dvije zemlje bi mogle povećati izvoz, ali dugoročno gledano, prema riječima stručnjaka, njihove rezerve se bliže kraju.

Teoretski, kao alternativa dolazi u obzir uvoz ohlađenog tekućeg plina tankerima, primjerice iz Alžira, Katara ili Sjedinjenih Američkih Država. No u lukama SAD nema adekvatnih postrojenja za utovar tog tekućeg plina, a u Njemačkoj nema odgovarajućih stanica za istovar. Uz to na svjetskom tržištu je teško na brzinu nabaviti veće količine tog energenta, jer je Japan poslije nuklearne katastrofe u Fukušimi počeo uvoziti velike količine tekućeg plina.

Fracking još nije na redu

S obzirom na novonastalu situaciju, ponovo je aktuelna proizvodnja gasa frackingom: koktelom od vode i kemijskih suspstanci se plin izvlači iz velikih dubina zemlje. Međutim, ova tehnologija nosi sa sobom potencijalni veliki rizik, upozoravaju ekolozi. Zasada u Njemačkoj za nju nema potrebne podrške građana, samo crveno-zelena vlada njemačke pokrajine Donje Saksonije će omogućiti probna bušenja za fracking pod određenim uvjetima.

Jedno nalazište gasa u Pensilvaniji, na kojem se radi metodom frekinga

Crpilište plina u Pensilvaniji, gdje se primjenjuje metoda frackinga

No s druge se strane takođe crveno-zelena vlada Sjeverne Rajne-Vestfalije za sada odlučila protiv frackinga, mada se na dubini do 4.000 metara nalazi preko 220 milijardi prostornih metara metana – znatno više no što iznose rezervi prirodnog plina koje se procjenjuju na oko 150 milijardi prostornih metara. Uz dosadašnju proizvodnju od dvanaest milijardi prostornih metara godišnje, ove rezerve će potrajati najviše još 15 godina.

Kada bi dozvolila fracking, Sjeverna Rajna-Vestfalija bi to razdoblje udvostručila. Ali, politički blagoslov za to ne treba uskoro očekivati. Uz to savezna vlada u svom koalicionom sporazumu odbacuje fracking sve dok se koriste otrovne kemikalije koje mogu zagaditi okoliš i ugroziti zdravlje ljudi. Ako se ništa ne promijeni, Njemačka će za 15 godina biti u potpunosti zavisna od uvoza plina.

Bliska privredna suradnja

Osim toga, odavno je odlučeno da od 2018. Njemačka više neće kopati kameni ugljen. Njemačka već sada uvozi taj ugljen, a 25 odsto uvoza je iz Rusije. Samo u slučaju lignita, mrkog ugljena, Njemačka ima zalihe koje bi uz sadašnji tempo proizvodnje mogle trajati još najmanje 200 godina.

Njemačko-ruske veze u oblasti energetike nisu samo zasnovane na zavisnosti Njemačke od uvoza iz te zemlje. Ruska državna kompanija Gasprom i njemački Wintershall dogovorili su prije nekoliko mjeseci značajnu razmjenu dionica: Gasprom dobija njemačko skladištenje plina, plus trgovinski kapacitet filijala Wintershalla, dok ova kompanija dobija pravo na crpljenje plina sa dijela sibirskih plinskih polja.

Uz to Gasprom i Wintershall zajednički sudjeluju u vlasništvu njemačkog plinovoda Gascade dugog oko 2.400 km. U Saveznom ministarstvu za privredu izgleda da nema prigovora na to što je faktički njemačka rezerva plina za hitne situacije indirektno pod kontrolom ruske države.