Njemačka-SAD: nova faza zahlađenja?

Dok je Angela Merkel kao čelnica oporbe mogla po potrebi i do mile volje kritizirati zatezanje odnosa na relaciji Schröder-Bush i tvrditi da bi se CDU na vlasti ponašao drugačije, kao šefica vlade podliježe drugačijim pravilima, prije svega drugoj unutarnjopolitičkoj računici. Angela Merkel će, doduše, bez sumnje pokušati uspostaviti osoban pozitivni odnos s američkim predsjednikom, što u ranijoj kombinaciji s njezinim prethodnikom baš i nije išlo za rukom, ali u najvažnijem pitanju – sudjelovanju njemačkih vojnika u američkim operacijama u Iraku – ni aktualna kancelarka ne nudi više od bivšeg kancelara: ono ne dolazi u obzir, premda se želi nadomjestitit većim njemačkim angažmanom u inače kontroverznom osposobljavanju iračkih policajaca od strane stručnjaka Bundeswehra te novčanoj potpori Berlina školovanju mladih Iračana.

Osim toga, najavila je Merkel u nekoliko intervjua koji su prethodili posjetu, Berlin ne smatra da su Guantanamo i druge američke posebnosti dobar način međunarodne protuterorističke borbe, a ovdašnji promatrači sa zanimanjem očekuju i hoće li se nova kancelarka odvažiti u Washingtonu izravno pitati za sudbinu njemačkih državljana kojima su se bavile američke tajne službe. Svakako će međutim jedna od glavnih tema razgovora biti Iran i njegovi atomski planovi, pri čemu Berlin sazivanje Vijeća sigurnosti i njegove sankcije zasad ne drži najboljim odgovorom, te situacija na Bliskom istoku poslije Sharona. Na kraju, javili su se i predstavnici njemačkog gospodarstva koji drže da bi za njih bilo već psiholški korisno kada bi se njemačko-američki dijalog «produbio». Što to točno znači ostaje međutim pitanje, jer i nova će šefica vlade morati u Washingtonu pokušati pomiriti dva vrlo udaljena pola: želju za vraćanjem tradicionalnim – znači vrlo dobrim – transatlantskim odnosima i stanovitu nevoljkost glede mnogih detalja aktualne američke politike.