Njemačka ne može bez naočala

Njemačka je zemlja sa sve više starijih ljudi i optičari se iskreno raduju tom trendu. Jer ako se mladi još i izvlače i iz taštine izbjegavaju nošenje naočala, s navršenih četrdeset će u pravilu zatrebati naočale "za čitanje", a nakon šezdesete će shvatiti da je ipak bolje ne skidati ih s nosa da bi se vidjelo tko je to uopće na televizijskom ekranu.

To je rezultat ispitivanja demoskopskog instituta Allensbach. No njemački proizvođači naočala poput Rodenstocka ili golemi optičarski lanci poput Fielmanna ili Apolla sve to dobro znaju i bez nalaza sociologa. Oko četrdeset milijuna Nijemaca nosi naočale - mnogo rjeđe neko drugo optičko pomagalo poput leća - i u prosjeku će svoje naočale platiti 342 eura. Ovdje naravno govorimo o korektivnim naočalama - sunčane naočale se uopće ne broje u tim statistikama i teško da postoji i jedan stanovnik ove zemlje koji nema barem koji par u ladici.

"Nećeš ti mene laserom!"

Naravno, već dugo postoji mogućnost kirurške korekcije vida laserskom intervencijom, ali prodavaonice naočala su i dalje prepune. Doduše, takvu intervenciju njemačka zdravstvena osiguranja pokrivaju samo u izuzetnim slučajevima, ali se i ponuđači trude sniziti cijenu intervencije kako bi privukli slabovidne mušterije.

Tako jedna tvrtka otvoreno reklamira i jamči trošak od najviše 1.250 eura "po oku", garantira i liječničku pratnju čitavu godinu ako bi se nešto zakompliciralo i čak nudi plaćanje na rate bez kamata. Sve to optičare uopće ne uzbuđuje pa tako i glasnogovornik lanca Fielmann tvrdi da se ta opcija uopće ne odražava na potražnju za optičkim pomagalima.

I udruga njemačkih oftalmologa smatra kako su Nijemcima i dalje draže naočale nego da im "netko laserom prčka po očima". Oni navode da tih operacija ima tek oko stotinjak tisuća godišnje, te da ih je zapravo sve manje.

Naočale i za one koji ih - ne trebaju

Jer Njemačka je zemlja nositelja naočala. Mada ima i onih koji iz taštine radije ne prepoznaju poznanike na daljinu nego da steknu nadimak "cvikeraša". Günter Fielmann svjedoči kako ima mnogo mušterija koje dolaze u trgovine njegovog lanca i kupuju naočale bez ikakve dioptrije. Ni njemu nije jasno čemu služi takva, kako on zove "Inteligenc-proteza", ali očito ima i onih koji naočalama žele pokazati kako su pametniji nego što izgledaju.

Optičarima nešto malo više briga zadaju jeftine naočale s Dalekog istoka koje se prodaju i po samoposluživanjima za dva-tri eura. Riječ je obično o naočalama za čitanje u slabijim dioptrijama do nekih + 3.0. No ni to nije prava konkurencija. Doduše, prodano je najmanje desetak milijuna takvih naočala, ali u pravilu su to rezervne naočale koje stoje u autu, kuhinji, na radnom mjestu - ili na mjestu gdje nije prevelika šteta ako se slome.

Sve te osobe u pravilu imaju i "prave" naočale s njihovom točnom dioptrijom i položajem fokusa primjerenim njihovim očima - i koje su platili kud i kamo više. A s druge strane, Rodenstock i drugi njemački proizvođači sve više svojih naočala izvoze baš u Kinu. Kako tamo raste blagostanje, tako sve više Kineza otkriva kako nije loše staviti naočale na nos - i to naravno one "Made in Germany".