Njemačka - knjižarska velesila

Njemačko tržište knjigama je najveće u Europi. Nije ni čudo pored 100 milijuna ljudi kojima je njemački materinji jezik a osim Njemačke, Austrije i Švicarske, njemačke knjige se traže i u Belgiji, Luksemburgu, Francuskoj ili Danskoj. Ali dakako da prednjače izdavači iz same Njemačke koji su prošle godine ostvarili impozantnih 9 milijardi i 100 milijuna eura prometa. 1800 izdavačkih kuća je na tržište poslalo gotovo milijardu knjiga. Ako se zbroje novi naslovi i reprinti, u Njemačkoj se svake godine pojavi 80 tisuća naslova i time je na svjetskoj ljestvici odmah iza Kine i Velike Britanije. Pri tome, Britanci svojataju i sva izdanja svojih bivših kolonija pa tako broje i naslove u Australiji, Južnoj Africi ili Novom Zelandu.

U Njemačkoj je povrh ogromnog broja naslova jedinstvena i njena mreža od gotovo 4500 knjižara. Alexander Skipis je na čelu Udruženja njemačkih knjižara koja obuhvaća - za razliku od mnogih drugih zemalja svijeta - i izdavače i knjižare. "Ta raznolikost je ponuda koja je izuzetno važna. Ljudi su veoma različiti, misli koje se javljaju u društvu su različite i zato je važno da imamo i veoma široku ponudu knjiga. A knjige nisu ništa drugo nego na papir prenesene ideje, vizije i emocije ljudi koje svakako trebaju pronaći put do svojih istomišljenika među građanima."

U mnogim zemljama je takva raznolikost ugrožena zakonima tržišta gdje veliki izdavači gutaju male. U Njemačkoj se takva konglomeracija ipak ne osjeća toliko. "Proces koncentracije bi mogao dovesti do toga da raznolikost bude ograničena zbog ekonomskih razloga. Prodavalo bi se samo ono što dobro ide na tržištu."

Fiksna cijena knjiga: krši zakone tržišta, ali potiče raznolikost

Raznolikosti pomaže i sporazum između Njemačke, Austrije i Šviicarske o fiksnoj cijeni knjiga i koji je već desetljećima na snazi. Drugim riječima: knjiga košta u svim knjižarama najviše onoliko, koliko je otisnuto na koricama - ili manje. Takvo fiksiranje cijene doduše ne odgovara načelima slobodnog tržišta kakvog zagovara Europska Unija, ali sve tri zemlje su donijele zakone po kojima ostaje fiksna cijena. Jer iskustva iz Velike Britanije nisu dobra: tamo je fiksna cijena ukinuta 1995 i nakon toga tržište knjigama sve više dijele samo "veliki" izdavači. Knjige su postale skuplje, a mnogi mali izdavači su morali proglasiti bankrot. Alexander Skipis: "Fiksne cijene su jamstvo da imamo mnoštvo knjižara i u najmanjim naseljima pa tako knjiga dolazi do svih. To je jedna strana. Sa druge strane su izdavači kojima to jamči određene okvire. Jer, izdavački posao je riskantan. Kod knjiga se ne može ispitati, kakve se knjige kupuju kao da je riječ o robi široke potrošnje. To se često uči na vlastitim greškama a to košta. Zato je fiksna cijena važna i za izdavače."

Ali naravno da ni na njemačkom tržištu knjiga nije sve ružičasto: promet je i prošle godine pao, a taj će se trend nastaviti. Izdavači traže spas ili kupnjom skupih prava na navodne bestsellere ili smanjuju svoj katalog. To osobito pogađa mlade autore za koje treba izdvojiti i novac za njihovu promociju. Jer stvarati knjige nije nikakva egzaktna znanost - ni u Njemačkoj, baš kao niti u drugim zemljama.