Njemačka ipak useljenička zemlja

Sad i to znamo, zahvaljujući mikrocenzusu. Nijemci postaju sve deblji, i više od četvrtine stanovništva ne može se odreći pušenja. Mnogi detalji ovoga ispitivanja koje se naziva i malim «popisom stanovništva» brzo će biti zaboravljeni. Ali, neće spoznaja o broju onih koji su nekoć došli u Njemačku i promijenili društvenu sliku u ovoj zemlji. Tvrdnja da njemačka nije useljenička zemlja još jednom je opovrgnuta.

Statistike varaju

Prema mikrocenzusu otprilike petina stanovništva ima migracijsku pozadinu, dakle ili su sami doselili iz inozemstva ili je netko od njihovih roditelja došao iz inozemstva. Riječ je o 15,3 milijuna ljudi od kojih više od polovice imaju njemačko državljanstvo. Statistike o broju stranaca, dakle ne daju više pravu sliku.
Ali, to je samo jedna strana spoznaje. Druga je sljedeća: kad u Njemačkoj ne bi živjelo tako puno migranata sa svim svojim sposobnostima italentima, stanje u Saveznoj Republici bilo bi još gore. Demografska krivulja još bi strmije padala, rupe u socijalnim blagajnama bile bi još veće. Mnogi doseljenici su uspjeli, već odavno su dio ovoga društva. Oni imaju uspješne priče o izobrazbi, poslu i karijeri. Takvih uspješnih priča svatko ima u susjedstvu.

Druga strana medalje

Ali, ne smije se prešutjeti ni drugu stranu. Ako svaki treći polaznik prvog razreda ima velikih poteškoća s njemačkim jezikom, jer mu je to strani jezik, ako se s vremenom učvršćuju socijalne razlike, ako se među djecom stranog podrijetla stalno povećava postotak onih koji prekidaju školovanje, ako raste spremnost na nasilje, ako se stvaraju geta i predgrađa s većim brojem doseljenika postaju problematične zone, ako se, dakle, dva dijela društva sve više međusobno otuđuju, onda nešto nije u redu. Onda se nešto mora poduzeti ne samo u obrazovnoj politici, nego u čitavom društvu.
O rubnom problemu već odavno ne može biti govora. Broj onih koji imaju drukčiju jezičnu, kulturnu ili vjersku pozadinu od njemačkih starosjedilaca i dalje će rasti. Ne može se, dakle, zaobići otvorena rasprava. Nijemci se ne bi smjeli skrivati iza neke nove rasprave o lajt-kulturi ni iza gesla «multikulti». Nužno su potrebni koncepti integracijske politike koja s jedne strane zahtijeva spremnost na integraciju, a s druge strane ima ozbiljne ponude.
Drugim riječima, Nijemci i migranti potrebni su jedni drugima. O njima ovisi kako će oblikovati zajednički život.