1. Inhalt
  2. Navigation
  3. Weitere Inhalte
  4. Metanavigation
  5. Suche
  6. Choose from 30 Languages

Panorama

Njegovateljica iz BiH u Njemačkoj: “Dobro je, ali nije lako”

Njemačka je za mnoge obećana zemlja. No oni koji su uspjeli dobiti posao ovdje ističu da život nije lak. Isto iskustvo ima i Emina iz BiH koja u Njemačkoj radi kao njegovateljica.

Prošla su vremena kada se u Njemačkoj na oglas za radno mjesto u bolnici javljalo po nekoliko stotina kandidata. 58 posto bolnica u Njemačkoj je 2013. godine imalo problema s manjkom stručne radne snage. Traženje odgovarajuće osobe je u prosjeku trajalo 167 dana.

Znatno manje je čekala Emina Fajković iz Bosanske Gradiške da joj iz njemačkog veleposlanstva u Sarajevu pošalju pozitivan odgovor za rad u Njemačkoj. Emina je jedna od nekoliko stotina njegovateljica i njegovatelja, koji su nakon što je u travnju 2013. potpisan sporazum između BiH i Njemačke o zapošljavanju njegovatelja, okrenuli leđa BiH i bolje sutra potražili u najrazvijenijoj zemlji Europe.

“Moja sreća je da sam od 2005. do 2009. godine boravila u Njemačkoj gdje sam radila kao dadilja. Za to sam vrijeme naučila jezik što mi je, za razliku od ostalih koji iz BiH žele raditi kao njegovatelji, velika prednost. Kada sam čula da su BiH i Njemačka potpisali sporazum, odmah sam se javila u St. Vincenz Haus u Kölnu i pitala mogu li raditi“, kaže Emina.

`Emina, nećeš valjda stati na pola puta`

St. Vincenz-Haus

St. Vincenz-Haus u Kölnu

Emina je za vrijeme boravka u Njemačkoj između 2005. i 2009. godine mjesec dana dobrovoljno radila u jednom domu za stare i nemoćne osobe. “To mi je dosta pomoglo”, kaže Emina dok sjedimo u dvorištu doma za stare i nemoćne osobe St. Vincenz Haus u Kölnu. „Trenutno ovdje radim i istovremeno se školujem. Došla sam do pola puta. Još godinu i pol i dobit ću diplomu da sam i službeno njegovateljica, a do tada moram stisnuti zube.”

Emina mora izdržati mnogo toga: naporan i težak rad, odricanje. “Posao nije lak. Dnevno se brinem o više osoba kojima je potrebna pomoć. Zamislite samo da s njima moram obaviti sve ono što jedna osoba radi sama: umivanje, oblačenje, češljanje, jelo i tome slično. S obzirom da se ponekad radi o nepokretnim osobama s malo više kilograma, zatražim pomoć muških kolega”, priča Emina.

U zemljama odakle njegovatelji dolaze u Njemačku ljudima se čini da oni zarađuju puno, no iskustva su sasvim drugačija. “Ne bih govorila o visini plaće, ali ću samo reći da ponekad ona nije dovoljna za pokrivanje svih troškova. Kada nisam na poslu ili u školi, radim dodatne poslove kako bih zaradila za život. Obično su to poslovi dadilje. Nadam se da ću nakon završene škole moći solidno živjeti od svog posla”, kaže Emina i dodaje: “Teško je. Ponekad sebi kažem `sada je dosta`. Također se zapitam `dokle ovako?` Čovjek zapadne u krizu. Ponestane mu snage. Međutim, uvijek na neki način, bar je do sada bilo tako, ohrabri me cilj koji imam pred sobom. Tada sebi kažem: `Emina, nećeš valjda stati na pola puta`?“

"Budite spremni na velike žrtve"

Njemačka udruga organizacija i poduzeća za pružanje socijalnih usluga procjenjuje da će u Njemačkoj do 2020. godine biti 220.000 osoba kojim će biti potrebna njega. Njemačka vlada je prije nekoliko godina pokrenula inicijativu zapošljavanja njegovatelja iz zemalja poput BiH, Srbije, Filipina, Španjolske, Italije, Portugala ili Tunisa. Njihov broj se u protekle dvije godine s 15.000 povećao na 21.000. Veliki broj mladih sa završenom medicinskom školom u BiH je također zainteresiran za rad u Njemačkoj.

Pogledajte video 05:05

Nijemcima nedostaju tisuće njegovatelja

“Razumijem mlade u BiH. Do nedavno sam živjela u toj zemlji. Znam kako je. Ovdje nema svakodnevnih izlazaka na kavu. Svima onima koji planiraju napustiti BiH i na primjer raditi kao njegovatelj u Njemačkoj, poručujem neka dobro razmisle i neka budu spremni na velika odricanja i žrtvovanja. Ovdje nije sve tako kako drugi govore. Moji prijatelji znaju kroz što sve prolazim. Ali, drugi misle da sam uspjela jer sam napustila BiH”, kaže Emina Fajković i dodaje: “Činjenica je da sam napustila tu zemlju, ali joj se opet rado vraćam. Redovno održavam kontakt s prijateljima i naravno roditeljima koji mi pružaju veliku podršku koja me, iskreno rečeno, dosta ohrabruje.”

“Ovdje sam dobro prihvaćena, kako na poslu tako i u školi. Imam prijatelje iz cijelog svijeta i ne mogu reći da me promatraju kao stranca. Na primjer, imam kolege iz Španjolske koji su došli preko jedne crkvene organizacije. Ona im čak pomaže i u pronalaženju stana ili ako zapadnu u financijske probleme. Ovdje imam jednog kolegu koji je također iz BiH. Za razliku od kolega iz Španjolske, i on je kao i ja: o sebi se brinemo - sami”, kaže Emina.

Audios and videos on the topic